zaposlen
21Miličević — Milíčević, Paskoje (o.1440 1516) DEFINICIJA dubrovački graditelj, zaposlen na gradnji utvrda u Dubrovniku i Stonu, projektirao dubrovačku gradsku luku i palaču Divonu (Sponza) …
22namješten — nàmješten prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji ima namještenje, zaposlen, koji je u radnom odnosu, koji je dobio stalan posao (ob. činovnički ili službenički) 2. koji je uređen tako da djeluje legalno i ispravno, prividno ispravan, postavljen… …
23kliničar — klìničār m DEFINICIJA liječnik/znanstvenik zaposlen na klinici ETIMOLOGIJA vidi klinika …
24besposlen — bèsposlen prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji nema posla; nezaposlen 2. koji nema posla, koji ima suviše vremena; dokon FRAZEOLOGIJA besposlen pop (i) jariće krsti onaj tko nema posla bavi se nekorisnim i glupim sitnicama, opr. zauzet… …
25predioničar — prediòničār m DEFINICIJA onaj koji radi u predionici, zaposlen oko obrađivanja pređe ETIMOLOGIJA vidi presti …
26posao — pòsao m <G sla, N mn slovi/ sli arh. reg./pòsla (samo u kontekstu), G pȍslōvā/posálā reg.> DEFINICIJA 1. rad, djelovanje na izvršenju čega [fizički posao, umni posao] 2. rad kao stalno zanimanje [posao krojača] 3. a. zadatak, dužnost,… …
27zaposliti — zapòsliti (se) svrš. <prez. zàposlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàposlen> DEFINICIJA 1. (koga) a. dati kome posla, rada b. primiti koga na posao 2. (se) stupiti na posao, ući u radni odnos [zaposlio se kao učitelj] ETIMOLOGIJA za …
28zaposlenik — zaposlènīk m <G zaposleníka, N mn zaposleníci> DEFINICIJA onaj koji je u radnom odnosu, koji je zaposlen kao radnik ili službenik u stalnom ili honorarnom odnosu ETIMOLOGIJA vidi zaposliti …
29zaposlenost — zàposlenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA položaj onoga koji je zaposlen; zauzetost ETIMOLOGIJA vidi zaposliti …
30vrtjeti — vr̀tjeti (se) nesvrš. <prez. vr̀tīm (se), pril. sad. vr̀tēći (se), prid. rad. vr̀tio/vr̀tjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vr̀ćēnje> DEFINICIJA 1. (što) dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati, zavrćivati 2. (čime)… …
