zaposlen
11nezàposlen — prid. 〈odr. ī〉 koji nije zaposlen, koji nema posla [∼ radnik] …
12nàmješten — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji ima namještenje, zaposlen, koji je u radnom odnosu, koji je dobio stalan posao (ob. činovnički ili službenički) 2. {{001f}}koji je uređen tako da djeluje legalno i ispravno, prividno ispravan, postavljen kao zamka… …
13prediòničār — m (prediòničārka ž) onaj koji radi u predionici, zaposlen oko obrađivanja pređe; prelac …
14prezàposlen — prid. 〈odr. ī〉 koji mnogo radi, koji je previše zaposlen [∼a žena] …
15pòsao — pòs|ao m 〈G sla, N mn slovi/ sli arh. reg. /pòsla (samo u kontekstu), G pȍslōvā/posálā reg.〉 1. {{001f}}rad, djelovanje na izvršenju čega [fizički ∼ao; umni ∼ao] 2. {{001f}}rad kao stalno zanimanje [∼ao krojača] 3. {{001f}}a. {{001f}}zadatak,… …
16vr̀tjeti — (to, se) nesvrš. 〈prez. vr̀tīm (se), pril. sad. vr̀tēći (se), prid. rad. vr̀tio/vr̀tjela (se) ž, prid. trp. vȑćen, gl. im. vr̀ćēnje〉 1. {{001f}}(što) dovoditi što u kružno gibanje, kretanje; okretati, obrtati 2. {{001f}}(čime) micati dijelom… …
17zaposlènīk — m (zaposlènica ž) 〈G zaposleníka, N mn zaposleníci〉 onaj koji je u radnom odnosu, koji je zaposlen kao radnik ili službenik u stalnom ili honorarnom odnosu …
18zapòsliti — (koga, se) svrš. 〈prez. zàposlīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàposlen〉 1. {{001f}}(koga) a. {{001f}}dati kome posla, rada b. {{001f}}primiti koga na posao 2. {{001f}}(se) stupiti na posao, ući u radni odnos [zaposlio se kao učitelj] …
19zàposlenōst — ž položaj onoga koji je zaposlen; zauzetost …
20muzar — mùzār m <G muzára> DEFINICIJA onaj koji je zaposlen u procesu mužnje (krava ili ovaca) ETIMOLOGIJA vidi musti …
