zło
101svoj — svȏj prid. zam. (svòja ž, svòje sr) <G svòjeg (a)/svȏga> (povratno posvojna) DEFINICIJA 1. koji pripada jd i mn [uzmi svoju knjigu; pazite na svoju djecu; svakom svoje; imam ja svoje brige] 2. a. vlastiti b. koji je izvoran, koji ima… …
102Scarlatti — (izg. skarlȁti) DEFINICIJA 1. Alessandro (1660 1725), talijanski skladatelj, dirigent, čembalist, pedagog (opere Svako zlo nije za zlo, Tigran, Trijumf časti, Mitridat Eupator, oratorij Judita) 2. Domenico (1685 1757), talijanski skladatelj i… …
103leglo — léglo sr <G mn lȇgālā/ ā> DEFINICIJA 1. mjesto gdje se legu životinje 2. ukupnost onih životinja koje su se okotile zajedno [iz istoga legla] 3. pren. žarište (zla, bolesti, zavjere itd.); izvor SINTAGMA zmijsko leglo 1. mjesto gdje zmija… …
104malum — (izg. mȁlum) m DEFINICIJA loš, ružan čin, ružno djelo, loša djela; zlo, opr. dobro SINTAGMA malum necessarium (izg. malum necesárium) nužno zlo; malum omen (izg. malum ȏmen) loš predznak, zao znak ETIMOLOGIJA lat …
105nazlobrz — nàzlobr̄z prid. <odr. ī> DEFINICIJA neob. koji je sklon nanijeti komu zlo ETIMOLOGIJA na + v. zao, zlo + v. brz …
106kako- — DEFINICIJA kao prvi dio riječi znači zao, loš, ružan, nevaljao; zlo, ružno; zlo [kakofonija] ETIMOLOGIJA grč. kakós: zao, loš …
107knjižiti — knjȉžiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. žēći, gl. im. žēnje> DEFINICIJA upisati/upisivati u poslovne knjige FRAZEOLOGIJA knjižiti u dobro (zlo) kome upisati u dobro (zlo) ETIMOLOGIJA vidi knjiga …
108zlotvor — zlȍtvor m DEFINICIJA ekspr. onaj koji nekom čini zlo, onaj koji tvori veliko zlo ETIMOLOGIJA v. zao + v. tvoriti …
109zlokoban — zlòkoban prid. <odr. bnī> DEFINICIJA 1. koji donosi zlo, nesreću 2. koji sluti, nagovještava zlo; zloslutan ETIMOLOGIJA vidi zlokob …
110zlook — zlòok prid. <odr. ī> DEFINICIJA rij. knjiš. koji ima zlo oko, koji pogledom može nanijeti zlo drugome, koji ima urokljive oči ETIMOLOGIJA v. zao + v. oko …
