vt razlikovati
1razlikovati — rázlikovati (koga, što, se) nesvrš. <prez. ràzlikujēm, pril. sad. kujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [razlikovati boje; razlikovati laž od istine] 2. pridavati komu ili čemu… …
2rázlikovati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ràzlikujēm (se), pril. sad. kujūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}uočavati razliku, znati da dvoje nije jednako, da je drugačije [∼ boje; ∼ laž od istine] 2. {{001f}}pridavati komu ili čemu veće značenje među… …
3razlikováti — újem nedov. (á ȗ) 1. videti, občutiti različnost med čim: razlikovati barve; razlikovati užitne in neužitne gobe; razlikovati kak predmet od drugih; razlikovati med posameznimi glasovi; med temi stvarmi moramo dobro razlikovati; razlikovati po… …
4diferencírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razlikovati, razdvojiti/razdvajati 2.… …
5trȗn — m 〈zb. trȗnje〉 1. {{001f}}vrlo sitan djelić drveta 2. {{001f}}pren. sasvim mala količina čega; truh ⃞ {{001f}}bez ∼a (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za ∼ nimalo se ne razlikovati; ni ∼a nimalo [ni ∼a povjerenja]; ni ∼a, bez ∼a… …
6nerazlikovanje — nerázlikovānje sr DEFINICIJA neuočavanje razlika; neraspoznavanje, nerazumijevanje, opr. razlikovanje, v. razlikovati ETIMOLOGIJA ne + v. razlika, razlikovati …
7trun — trȗn m <zb. trȗnje> DEFINICIJA 1. vrlo sitan djelić drveta 2. pren. sasvim mala količina čega; truh, trunka FRAZEOLOGIJA bez truna (čega) bez imalo (čega); ne razlikovati se ni za trun nimalo se ne razlikovati; ni truna nimalo [ni truna… …
8diferencirati — diferencírati dv. <prez. diferèncīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. diferèncīrān, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga, što) (na)praviti razliku između čega; odvojiti/odvajati, razdvojiti/razdvajati, razlikovati… …
9distingvírati — (što) dv. 〈prez. distìngvīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 odvojiti/odvajati po razlici (ob. o pojmovima); razlikovati, (raz)lučiti …
10kȁjkati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 fam. podr. govoriti pretjerano kajkavski, govoriti štokavski s očitim primjesama kajkavskog narječja, nastojati se razlikovati pomoću kajkavskog govora …
