vt oboriti

  • 1oboriti — obòriti (što, koga) svrš. <prez. òborīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òboren> DEFINICIJA 1. učiniti da padne po dužini ono što je čvrsto u jednoj točki ili u podnožju; povaliti, prevaliti, srušiti 2. pren. a. učiniti da tko padne na ispitu… …

    Hrvatski jezični portal

  • 2obòriti — (što, koga) svrš. 〈prez. òborīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òboren〉 1. {{001f}}učiniti da padne po dužini ono što je čvrsto u jednoj točki ili u podnožju; povaliti, prevaliti, srušiti 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}učiniti da tko padne na ispitu ili …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 3oboríti — ím dov., obóril (ȋ í) kem. s kemičnimi reakcijami izločiti iz raztopine v obliki trdnih ali tekočih delcev: s segrevanjem oboriti karbonate iz vode …

    Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • 4oboriv — obòriv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može oboriti, kojega se može oboriti, opr. neoboriv [oboriv dokaz; oboriva tvrdnja] ETIMOLOGIJA vidi oboriti …

    Hrvatski jezični portal

  • 5obòriv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može oboriti, kojega se može oboriti, opr. neoboriv [∼ dokaz; ∼a tvrdnja] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 6doborî — DOBORÎ, dobór, vb. IV. tranz. 1. A da jos, a culca, a răsturna, a dărâma (la pământ). 2. A face să se desprindă şi să cadă din locul unde este fixat, atârnat, agăţat. ♦ A face să cadă o fiinţă sau un obiect care zboară sau pluteşte în aer. 3. A… …

    Dicționar Român

  • 7oborî — OBORÎ, obór, vb. IV. tranz. (reg.) A doborî ceva sau a pune pe cineva la pământ; a omorî; fig. a scoate pe cineva dintr un post, dintr o demnitate prin diverse uneltiri. – Din sl. oboriti. Trimis de ana zecheru, 30.04.2004. Sursa: DEX 98  OBORÎ… …

    Dicționar Român

  • 8neoboriv — neobòriv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može oboriti, koji čvrsto stoji [doslovno: neoboriv hrast; ob. neoboriv dokaz], opr. oboriv ETIMOLOGIJA ne + v. oboriti, oboriv …

    Hrvatski jezični portal

  • 9obarati — obárati (koga, što) nesvrš. <prez. òbārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. oboriti ETIMOLOGIJA vidi oboriti …

    Hrvatski jezični portal

  • 10báciti — (koga, što) svrš. 〈prez. bȃcīm, pril. pr. īvši, prid. trp. bȃčen〉 1. {{001f}}zamahom i puštanjem iz ruke promijeniti mjesto čemu ili komu [∼ kamen iz ruke]; hititi, hitnuti, vrći 2. {{001f}}razg. otjerati, odstraniti, ukloniti [∼ u zapećak] 3.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika