vladati

  • 121vladalac — vlàdalac m <G aoca, V aoče, N mn aoci> DEFINICIJA knjiš. onaj koji vlada, upravlja većom ili manjom državom; vladar ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 122vladalački — vlàdalačkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na vladaoce ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 123vladalački — vlàdalački pril. DEFINICIJA kao vladalac, na način vladalaca ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 124vlastit — vlàstit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. admin. svoj 2. za pojačavanje značenja posvojne riječi [moj vlastiti] 3. <odr.> (+ im.) (naglašeno) u zn. onaj koji je svoj i ničiji drugo; moj (tvoj itd.) i ničiji drugo; moj (tvoj itd., svoj) sa… …

    Hrvatski jezični portal

  • 125vlastitost — vlàstitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. bitan sadržaj čega, bitna odlika 2. fil. svojstvenost neke vrste čije se oznake nalaze trajno prisutne u svakom članu; vlȁsnōst ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 126vlastohlepan — vlȁstohlēpan prid. <odr. pnī> DEFINICIJA koji se želi svim silama dočepati vlasti, koji je gladan vlasti, neutaživ u želji za vlašću koju želi osvojiti ili koju već ima ETIMOLOGIJA v. vladati, vlast + v. pohlepa …

    Hrvatski jezični portal

  • 127vlastodržac — vlastodŕžac m <G šca, V vlȁstodr̄šče, N mn šci, G vlastòdr̄žācā> DEFINICIJA pejor. onaj koji vlada, koji drži vlast ETIMOLOGIJA v. vladati, vlast + v. držati …

    Hrvatski jezični portal

  • 128vladarica — vladàrica ž DEFINICIJA v. vladar ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 129vladaričin — vladàričin prid. DEFINICIJA koji pripada vladarici ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 130vladavina — vlàdavina ž DEFINICIJA 1. ostvarivanje i trajanje nečije vlasti [biti pod mletačkom vlašću] 2. ostvarivanje, provedba čega [vladavina zakona] ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 131vladičin — vlàdičin prid. DEFINICIJA koji pripada vladiki ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 132vladarski — vlàdārskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na vladare ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 133vladarski — vlàdārski pril. DEFINICIJA kao vladar, na način vladara ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 134vladatelj — vlàdatelj m DEFINICIJA v. vladar ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 135vladarčić — vladàrčić m DEFINICIJA dem. pejor. od vladar ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 136vladarev — vladárev (vladárov) prid. DEFINICIJA koji pripada vladaru ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 137vladikovati — vlàdikovati nesvrš. <prez. kujēm, pril. sad. vlàdikujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA biti vladikom, obnašati dužnost vladike ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 138vladin — vládin prid. DEFINICIJA koji pripada vladi ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 139vladinski — vládīnskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na vladu; vladin ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 140Vladislav — Vlàdislav DEFINICIJA 1. v. 2. ime četvorice poljskih kraljeva, dvojice hrv. ugarskih kraljeva i jednog češkog kralja 3. I (1260 1333), poljski vojvoda i kralj, objedinio mala poljska vojvodstva u jedinstvenu državu, uspostavio kraljevstvo (od… …

    Hrvatski jezični portal