vladati

  • 101viceregent — vicerègent m <N mn i, G ēntā/ nātā> DEFINICIJA vladarov zamjenik, namjesnik ETIMOLOGIJA vice + lat. regens: vladajući ← regere: vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 102vlastoljubiv — vlastoljùbiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji želi biti na vlasti, željan vlasti ETIMOLOGIJA v. vladati, vlast + v. ljubiti …

    Hrvatski jezični portal

  • 103vlastostrašće — vlȁstostrāšće sr DEFINICIJA rij. strast za vlašću, opsjednutost željom za vlašću ETIMOLOGIJA v. vladati, vlast + v. strast …

    Hrvatski jezični portal

  • 104vlastoručan — vlastòručan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji se obavlja vlastitom rukom [vlastoručan potpis] ETIMOLOGIJA v. vladati, vlastit + v. ruka …

    Hrvatski jezični portal

  • 105vlastovnica — vlastóvnica ž DEFINICIJA admin. dokument koji potvrđuje vlasništvo (nad nekretninom i sl.) ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 106vlasnički — vlȃsničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na vlasnike ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 107vlasnički — vlȃsnički pril. DEFINICIJA kao vlasnik, na način vlasnika ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 108vlasnica — vlȃsnica ž DEFINICIJA v. vlasnik ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 109vlasničin — vlȃsničin prid. DEFINICIJA koji pripada vlasnici ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 110vlasnost — vlásnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. pravo da se što radi ili obavlja, pravo na što, ovlaštenje 2. zast. vlasništvo, v. ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 111vlasnost — vlȁsnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. vlastitost ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 112vlast — vlȃst ž <G i, I i/vlȃšću> DEFINICIJA 1. ukupnost oblika upravljanja državom i drugim administrativno upravnim mehanizmom [sudska vlast; zakonodavna vlast; izvršna vlast] 2. meton. službenici kao izvršioci državne ili gradske uprave 3.… …

    Hrvatski jezični portal

  • 113vlastan — vlȃstan prid. <odr. snī> DEFINICIJA koji ima vlast, pravo na što, koji ima ovlast ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 114vlastela — vlastèla ž zb. DEFINICIJA pov. plemićki stalež [ova vlastela]; plemstvo ONOMASTIKA pr. (prema službi, nadimačka): Vlastèlica (200, Split, sred. Dalmacija, Sinj), Vlastèličić (Split, Brač), Vlastèlić (Crikvenica, Rijeka, Požega), Vlastèlin… …

    Hrvatski jezični portal

  • 115vlasnik — vlȃsnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji ima nešto u posjedu, svojini, koji ima neko vlasništvo, kojemu što pripada [vlasnik kuće; vlasnik automobila; vlasnik imanja]; posjednik ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 116vlasništvo — vlȃsnīštvo sr <G mn tāvā/ ā> DEFINICIJA 1. pravn. potpuno pravo raspolaganja čime, posjedovanje imovine [državno vlasništvo; javno vlasništvo] 2. razg. ono što kome pripada kao njegova imovina; svojina ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 117vlada — vláda ž DEFINICIJA 1. najviši organ izvršne vlasti neke države [koalicijska vlada; vlada većine; kriza vlade; formirati vladu] 2. razg. takav organ svake političko administrativne jedinice 3. a. vladanje, gospodarenje b. vlast, vladavina SINTAGMA …

    Hrvatski jezični portal

  • 118vladajući — vládajūćī prid. DEFINICIJA koji vlada [vladajući sloj ljudi; vladajuća klasa; vladajuća stranka; vladajuće mišljenje ono koje je općenito usvojeno, ono čega se ljudi drže] ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 119vladaočev — vlàdaočev prid. DEFINICIJA koji pripada vladaocu ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal

  • 120vladar — vlàdār m <G vladára> DEFINICIJA 1. kralj ili car 2. vladalac, vladatelj ETIMOLOGIJA vidi vladati …

    Hrvatski jezični portal