valjati
51val — vȃl m <N mn válovi/vȃli, zb. válōvlje> DEFINICIJA 1. nabor na površini tekućine, najčešće mora, uzrokovan vjetrom ili gibanjem nekog objekta 2. fiz. periodični poremećaj u nekoj tvari ili u prostoru; karakteristike vala su smjer širenje,… …
52valiti — váliti se nesvrš. <prez. vȃlīm se, pril. pr. lēći se, prid. trp. vȃljen, gl. im. ljēnje> DEFINICIJA v. izvaliti (se) ETIMOLOGIJA ≃ v. valjati …
53valjalo — váljalo sr DEFINICIJA knjiš. valjak za tijesto (kojim se ono tanji) ETIMOLOGIJA vidi valjati …
54valjan — vàljān prid. <valjána ž, odr. ī> DEFINICIJA 1. a. koji ima kvalitetu; dobar, sposoban, vrijedan b. pošten, čestit [valjan čovjek] 2. koji stoji [valjan argument]; punovažan, validan, važeći ETIMOLOGIJA vidi valjati …
55valj — vȃlj m DEFINICIJA rij. potpun okret onoga što se valja (kugle, boće, bačve) [još jedan valj] ETIMOLOGIJA vidi valjati …
56valjak — váljak m <G ljka, N mn ljci, G vȃljākā> DEFINICIJA 1. mat. tijelo ograničeno dvjema kružnim osnovama i cilindričnim omotačem; cilindar 2. a. predmet valjkasta oblika [valjak za tijesto] b. tehn. [i] (+ potenc.)[/i] sprava ili stroj za… …
57valjanost — valjánōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je vàljān i svojstvo onoga što je vàljāno ETIMOLOGIJA vidi valjati …
58valjaonica — valjaónica ž DEFINICIJA 1. tvornica ili radionica u kojoj se valjaju kovine da im se smanji debljina ili da im se dade željeni profil 2. tekstilna radionica u kojoj se valjaju tkanine ETIMOLOGIJA vidi valjati …
59valjčan — vàljčan prid. DEFINICIJA 1. <odr. ī> koji pripada valjku, koji se odnosi na valjak (u složenim izrazima) 2. koji se sastoji od valjaka ETIMOLOGIJA vidi valjati …
60valjaoničar — valjaóničar m DEFINICIJA onaj koji radi u valjaonici ETIMOLOGIJA vidi valjati …
