v mladosti

  • 91mlàdalačkī — prid. koji je svojstven mladosti …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 92mlàdalaštvo — sr mladalačko doba, doba rane mladosti, mladenaštvo, adolescencija …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 93propùpati — (∅) svrš. 〈prez. ām, pril. pr. āvši, prid. rad. prȍpupao/prȍpupāla ž〉 1. {{001f}}razviti pupove (o biljki) 2. {{001f}}pren. tjelesno se razviti (u mladosti) …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 94pr̀vī — pr̀v|ī br. (redni) prema broju jedan 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je u nabrajanju ispred svih drugih b. {{001f}}koji je u redu ispred svih drugih, prednji 2. {{001f}}koji se nalazi u neposrednoj blizini; najbliži [∼i susjed] 3. {{001f}}koji se… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 95rȃnī — rȃn|ī prid. 〈neodr. rȃn〉, opr. kasni 1. {{001f}}a. {{001f}}koji biva, koji se događa, koji nastaje rano ujutro, u početku jutra b. {{001f}}koji se odnosi na prvu pojavu, na početak pojavljivanja izjutra (obično o Suncu) 2. {{001f}}a. {{001f}}koji …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 96stȁrac — m (stȁrica ž) 〈G stȃrca, V stȃrče, N mn stȃrci〉 1. {{001f}}vrlo star čovjek, muškarac u visokoj životnoj dobi 2. {{001f}}pov. dostojanstvenik niži od najvišeg dostojanstvenika djeda (dida) bosanske crkve (krstjana, bogumila) ⃞ {{001f}}mladi ∼ 1 …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 97sȕrfer — m (sȕrferica ž) 1. {{001f}}a. {{001f}}razg. onaj koji se bavi surfingom; daskaš b. {{001f}}onaj koji se bavi daskanjem 2. {{001f}}a. {{001f}}pripadnik omladinske subkulture s kalifornijskih plaža utemeljene krajem 1950 ih koji zagovara ideal… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 98ȕzrāst — m vrijeme, dob života u mladosti (bez pobližeg određenja) [mlađeg ∼a (maloljetnik) starijeg ∼a] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 99vragòlati se — nesvrš. 〈prez. ām se, pril. sad. ajūći se, gl. im. ānje〉 ponašati se kao vragolan, biti vragolan u odnosu na druge, izvoditi vragolije [prošlo je vrijeme prve mladosti i vragolanja] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 100òcvao — òcva|o prid. 〈odr. òcvalī〉 1. {{001f}}koji je izgubio cvijet, koji je prestao cvasti 2. {{001f}}pren. koji je ostario, izgubio svježinu mladosti [∼o mladić; ∼la dama] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika