udariti
31muka — mȕka ž <D L mȕci, G mn mȗkā> DEFINICIJA 1. a. veliko fizičko naprezanje u radu [bez po muke[i], ni po muke[/i] jednostavno, lako]; trud b. fizičke i duševne patnje i tegobe, osjećaj da se podnosi mučenje [biti na muci, naći se na sto muka… …
32kresnuti — krȅsnuti svrš. <prez. krȅsnēm, pril. pr. ūvši, prid. trp. krȅsnūt> DEFINICIJA 1. (što) udariti o kremen; upaliti [kresnuti šibicu] 2. (koga) žarg. udariti [dobro sam ga kresnuo] ETIMOLOGIJA vidi kresati …
33konflikt — kònflikt m <G mn kātā> DEFINICIJA 1. ozbiljne nesuglasice, oštra prepirka; spor, sukob (ob. riječima), svađa 2. oružana borba, rat, dugotrajno napeto stanje [konflikt na Bliskom istoku] ETIMOLOGIJA njem. Konflikt ← lat. conflictus: sraz ←… …
34pasti — pȁsti (Ø) svrš. <prez. pȁdnēm/pȁnēm jez. knjiž., aor. pȁdoh, imp. pȁdni/pȁni jez. knjiž., pril. pr. pȃvši, prid. rad. pȁo/pȁla ž> DEFINICIJA 1. izgubiti ravnotežu zbog spoticanja, okliznuća ili udarca i vlastitom težinom biti naglo povučen… …
35zvrcnuti — zvȑcnuti svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. zvȑcni, prid. trp. zvȑcnūt> DEFINICIJA 1. (kome, koga) a. kratko pozvoniti (ob. na kućna vrata) b. razg. nazvati telefonom 2. (koga, što, Ø) a. udariti lako ili hitro, brzo b. udariti odapevši …
36žica — žȉca ž <G mn žȋcā> DEFINICIJA 1. istanjena ili kao nit upredena kovina [čelična žica; bakrena žica] 2. upredena nit; konac 3. struna ili metalna nit glazbala 4. žila [žica vode podzemni tok koji omogućava kopanje bunara] SINTAGMA bodljikava …
37udriti — ùdriti svrš. <prez. ùdrīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùdren> DEFINICIJA zast. udariti, v. [udri ga!] ETIMOLOGIJA vidi udariti …
38udarati — ùdarati (koga, što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. udariti FRAZEOLOGIJA udarati u tamburu reg. svirati u tamburu ETIMOLOGIJA vidi udariti …
39cupnuti — cȕpnuti (Ø) svrš. <prez. nēm, pril. pr. ūvši, imp. cȕpni, prid. rad. cȕpnuo> DEFINICIJA 1. v. cupkati 2. udariti kopitom o tlo FRAZEOLOGIJA cupnuti petama pri pozdravu udariti sastavljajući pete na vojnički način ETIMOLOGIJA vidi cupkati …
40đusnuti — đȕsnuti (Ø) svrš. <prez. đȕsnēm, pril. pr. ūvši, imp. đȕsni, prid. rad. đȕsnuo> DEFINICIJA 1. tvrdo udariti o zemlju ili pasti kao da se čuje zvuk koji se opisuje kao »đus« 2. jednom udariti nogom o tlo, usp. đuskati (2) ETIMOLOGIJA vidi… …
