učinkovit

См. также в других словарях:

• učinkòvit — prid. 〈odr. ī〉 koji donosi plod ili rezultat; djelotvoran, efikasan, plodonosan ✧ {{001f}}slov …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• učinkovit — učinkòvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji donosi plod ili rezultat; djelotvoran, efikasan, plodonosan ETIMOLOGIJA slov …   Hrvatski jezični portal

• učinkovít — a o prid., učinkovítejši (ȋ) 1. ki učinkuje tako, kot se želi, pričakuje: učinkovito gnojilo; učinkovito zdravilo proti revmatizmu / učinkoviti ukrepi proti inflaciji; učinkovita pomoč; ta kazen je bila učinkovita 2. ki dosega tak učinek, kot se …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• neučinkovit — neučinkòvit prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji ne daje učinak, koji nema učinka; nedjelotvoran, opr. učinkovit ETIMOLOGIJA ne + v. učinkovit …   Hrvatski jezični portal

• učinkovito — učinkòvito pril. DEFINICIJA na učinkovit način ETIMOLOGIJA vidi učinkovit …   Hrvatski jezični portal

• učinkovitost — učinkòvitōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je učinkovito, osobina onoga koji je učinkovit; djelotvornost, efikasnost ETIMOLOGIJA vidi učinkovit …   Hrvatski jezični portal

• djȅlotvōran — prid. 〈odr. rnī〉 koji pomaže, koji povoljno djeluje; uspješan, efikasan, učinkovit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ȅfikasan — ȅfikas|an prid. 〈odr. snī〉 1. {{001f}}koji ima snagu ili sposobnost da poluči željeni rezultat; uspješan, učinkovit, djelotvoran [na tom mjestu treba imati ∼nu osobu] 2. {{001f}}koji djeluje, koji proizvodi ili je stvoren da proizvodi željeni… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• neučinkòvit — prid. 〈odr. ī〉 koji ne daje učinak, koji nema učinka; nedjelotvoran, opr. učinkovit …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• sakràment — (sakramȅnt) m 〈G mn nātā〉 kat. božanska ustanova (ukupno 7), vidljiv i učinkovit znak koji je ustanovio Krist, označuje i proizvodi posvećenje te daje milost Božju (krštenje, potvrda, euharistija, ispovijed, bolesničko pomazanje, svećenički red …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika