točnije

  • 1rȅći — (što) svrš. 〈prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh (2. i 3. l. jd rȅče), pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen〉 1. {{001f}}govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno ili pismeno;… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 2reći — rȅći (što) svrš. <prez. rȅčēm/rȅknēm, pril. pr. rèkāvši, imp. rèci, aor. rèkoh, [i] (2. i 3. l. jd)[/i] rȅče, pril. sad. rȅkūći, prid. rad. rȅkao, prid. trp. rèčen> DEFINICIJA 1. govorom ili riječju izložiti, izraziti se riječima, usmeno… …

    Hrvatski jezični portal

  • 3bȍljē — pril. 1. {{001f}}komp. od dobro [A: Kako ti sad izgledam, poslije bolesti? B: ∼, još nije dobro, ali je ∼.], {{c=1}}usp. {{ref}}bolji{{/ref}}, opr. gore 2. {{001f}}na bolji način 3. {{001f}}samostalna poštapalica skraćena od bolje reći ⃞… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 4pȍbližē — pril. 1. {{001f}}preciznije, izbližega, tako da se opiše točnije [opisati /; prikazati /; izjasniti se ∼]; preciznije, podrobnije 2. {{001f}}razg. nešto više blizu [sjedni malo ∼] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 5utòčniti — (što) svrš. 〈prez. ùtočnīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùtočnjen〉 knjiš. prikazati točno, prikazati točnije …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 6ȕpravo — pril. (čest.) 1. {{001f}}baš, točno (u to vrijeme, u tom trenutku); točno tako 2. {{001f}}(u kontekstu) u zn. da upotrijebim točniji izraz, točnije rečeno i sl …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 7vȅktor — m 1. {{001f}}mat. a. {{001f}}klasično, orijentirana dužina u ravnini ili prostoru, točnije, klasa ekvivalentnih orijentiranih dužina (podudarnih u duljini, smjeru i orijentaciji) b. {{001f}}element vektorskog prostora (u slučaju vektorskog… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 8pobliže — pȍbližē pril. DEFINICIJA 1. preciznije, izbližega, tako da se opiše točnije [opisati/prikazati/izjasniti se pobliže]; preciznije, podrobnije 2. razg. nešto više blizu [sjedni malo pobliže] ETIMOLOGIJA po + v. bliz …

    Hrvatski jezični portal

  • 9utočniti — utòčniti (što) svrš. <prez. ùtočnīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ùtočnjen> DEFINICIJA knjiš. prikazati točno, prikazati točnije ETIMOLOGIJA u + v. točan …

    Hrvatski jezični portal

  • 10upravo — ȕpravo pril. (čest.) DEFINICIJA 1. baš, točno (u to vrijeme, u tom trenutku); točno tako 2. (u kontekstu) u zn. da upotrijebim točniji izraz, točnije rečeno i sl. ETIMOLOGIJA u + v. prav …

    Hrvatski jezični portal