teoloģija
21metodist — metòdist m <N mn i> DEFINICIJA rel. pripadnik Protestantske kršćanske crkve čija se teologija razvila iz učenja J. Wesleya (1703 1791) ETIMOLOGIJA vidi metodizam …
22negativan — nȅgatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA 1. koji izriče negaciju, neslaganje, odbijanje, proturječnost [negativan odgovor]; odrečan 2. nepovoljan, loš, neprihvatljiv [negativno djelovanje] SINTAGMA negativna teologija fil. teol. grana… …
23origenizam — origenìzam m <G zma> DEFINICIJA teol. pravac u kršćanskoj (ponajprije monaškoj) teologiji Istoka koji je utemeljio Origen; zastupa tezu da je kršćanska teologija prirodno dovršenje helenske filozofije ETIMOLOGIJA vidi Origen …
24teodiceja — teodicéja ž DEFINICIJA rel. 1. učenje koje ograđuje Boga od postojećeg zla na svijetu; Bog je uzročnik svega što je lijepo i dobro, a postojanje zla ne dovodi u sumnju dobrotu Božju; pojam u filozofiju uveo Leibniz (1710) 2. u proširenom smislu,… …
25teolog — teòlog m <V ože, N mn ozi> DEFINICIJA 1. onaj koji se bavi teologijom, stručnjak za teologiju 2. onaj koji je završio teološki fakultet; bogoslov ETIMOLOGIJA vidi teologija …
26teologijski — teològījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na teologiju ETIMOLOGIJA vidi teologija …
27teologal — teològāl m <G teologála> DEFINICIJA kanonik na čelu jedne katedre koji poučava teologiju ETIMOLOGIJA vidi teologija …
28teologalan — teològālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji pripada Bogu; božanski, Božji SINTAGMA teologalne vrline, usp. teološke kreposti, v. teološki ETIMOLOGIJA vidi teologija …
29teologica — teològica ž DEFINICIJA v. teolog ETIMOLOGIJA vidi teologija …
30teološki — teòloški pril. DEFINICIJA kao teolog, na način teologa ETIMOLOGIJA vidi teologija …
