tece
111blȁgoslōv — m 1. {{001f}}a. {{001f}}bibl. zazivanje nad nekim (ob. oca na samrti nad djecom) za moć plodnosti i života, za materijalno obilje i društveni položaj b. {{001f}}kršć. čin koji obavlja posvećena osoba (svećenik), kojim se, po zazivu Božjem,… …
112bàdanj — m 〈G dnja, N mn dnjevi〉 1. {{001f}}etnol. izduben trupac kojim teče voda i pada na vodenično kolo; badalj 2. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}bačva{{/ref}}, {{ref}}kaca{{/ref}} 3. {{001f}}jarak, graba …
113dòtok — m 〈N mn oci〉 ono što teče ravnomjerno i predviđeno a. {{001f}}kao tekućina [∼ vode] b. {{001f}}pren. priliv, priljev [∼ novca; ∼ sredstava] …
114dȃn — m 〈N mn i/dnêvi ekspr. jez. knjiž., G dánā〉 1. {{001f}}astron. vrijeme potrebno da se nebesko tijelo okrene oko svoje osi [Mjesečev ∼] 2. {{001f}}vrijeme od izlaska do zalaska Sunca; doba, vrijeme [za ∼a u vrijeme danjega svjetla] 3. {{001f}}dan… …
115elèktričnī — elèktričn|ī prid. koji se odnosi na elektriku i elektricitet ∆ {{001f}}∼a centrala, {{c=1}}v. {{ref}}elektrana{{/ref}}; ∼a energija 1. {{001f}}energija polja nabijenih čestica 2. {{001f}}energija strujnog sklopa u odnosu na magnetsko polje; ∼a… …
116elèktrōnskī — elèktrōnsk|ī prid. koji se odnosi na elektrone, koji se zasniva na svojstvima elektrona ∆ {{001f}}∼a cijev tehn. zataljena staklena cijev s elementima (mreže, ploče i sl.) između kojih teče struja; elektronka; ∼a pošta 1. {{001f}}sustav za… …
117flȕīd — m 〈G flȕida〉 1. {{001f}}a. {{001f}}svaka tvar, kao što je voda ili zrak, koja teče i može poprimiti oblik tijela u kojem se nalazi (tekućina, sok, izlučina, plin) b. {{001f}}〈mn〉 kem. zajednički naziv za tekućine i plinove 2. {{001f}}razg.… …
118flȕīdan — flȕīd|an prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}koji teče: a. {{001f}}tekući (o tvarima) b. {{001f}} protočan (o prometu) 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}koji/kojeg je teško odrediti, procijeniti, utvrditi [∼ni argumenti]; neodređen, neodrediv b. {{001f}}koji… …
119grgòljiti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ljēći, gl. im. ljēnje〉 proizvoditi ugodan šum vode koja teče ili igre valova; proizvoditi grgolj; grgotati, klokotati; grgoriti …
120gı̏bak — prid. 〈odr. gı̏pkī〉 koji se lako savija i ne lomi, vraća u prvobitan položaj kad prestane sila koja na nj djeluje; elastičan, povitljiv, savitljiv [∼ stas; gipki udovi; gipko tijelo; ∼ stih stih koji lijepo teče], opr. krut, drven …
