spiritualan
1spiritualan — spȉrituālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji je prožet duhovnošću, oduhovljen, produhovljen, nadčulan; nadahnut, svet, vjerski, crkveni ETIMOLOGIJA lat. spiritualis ← spiritus: dah, disanje ≃ spirare: disati …
2spiritualno — spȉrituālno pril. DEFINICIJA na spiritualan način, prožeto duhovnošću ETIMOLOGIJA vidi spiritualan …
3spiritualnost — spirituálnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je spiritualan ili svojstvo onoga što je spiritualno ETIMOLOGIJA vidi spiritualan …
4kàrnālan — prid. 〈odr. lnī〉 koji je pun tjelesnih svojstava života, koji je pun fizičke snage i potreba tijela, koji je sav od krvi i mesa, puten, opr. duhovan, spiritualan, eteričan ✧ {{001f}}lat …
5spirituálnōst — ž osobina onoga koji je spiritualan ili svojstvo onoga što je spiritualno …
6spı̏rituālno — pril. na spiritualan način, prožeto duhovnošću …
7spiritualizam — spiritualìzam m <G zma> DEFINICIJA fil. učenje po kojemu su duh i duhovno primarna ili jedina stvarnost, a tjelesno i materijalno samo način pojavljivanja duhovnoga ETIMOLOGIJA vidi spiritualan …
8spiritualizirati — spiritualizírati dv. <prez. spiritualìzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) dati/davati čemu duhovno obilježje; oduhoviti, oduhovljivati 2. (se) produhoviti se, produhovljivati se ETIMOLOGIJA vidi… …
9spiritualist — spirituàlist (spiritualȉst) m DEFINICIJA stvaralac ili sljedbenik spiritualizma ETIMOLOGIJA vidi spiritualan …
10spiritualistički — spiritualìstičkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na spiritualizam i spiritualiste [spiritualistička seansa] ETIMOLOGIJA vidi spiritualan …
- 1
- 2
