smrti
111Tanatos — Tànatos m DEFINICIJA 1. mit. nemilosrdni bog smrti i sama smrt; imao je željezno srce i crna krila; izvršitelj sudbine: po vjerovanju nosio duše u podzemni svijet 2. (tanatos) psih. nagon smrti; u Freudovoj psihoanalitičkoj teoriji predstavlja… …
112tanatomanija — tanatomànija ž DEFINICIJA sociol. pat. obožavanje smrti, uzdizanje smrti i oduzimanje života drugome uzdignuti do vrijednosti [fašistička tanatomanija očitovala se u geslu »Živjela smrt « (»; Viva la muerte «)] ETIMOLOGIJA tanato + manija …
113ohladiti — ohláditi (se) svrš. <prez. òhlādīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òhlāđen> DEFINICIJA 1. (što, koga) učiniti da što postane hladno [ohladiti jelo] 2. (se) a. izgubiti suvišnu toplinu, postati hladan ili mlak b. pren. smiriti se nakon …
114Juda — Jȗda m DEFINICIJA bibl. 1. četvrti sin praoca Jakova i Lee, legendarni predak istoimenog izraelskog plemena; Jehuda 2. izraelsko pleme koje je nakon izlaska iz Egipta preuzelo vodstvo i dalo kraljeve Davida i Salamona; po Starom zavjetu, iz toga… …
115Pasija — Pàsija ž DEFINICIJA rel. 1. Kristove muke od Posljednje večere do smrti 2. knjiž. dramsko prikazanje Kristove muke; pasijska igra 3. glazb. oratorij, vokalno instrumentalna kompozicija dramskog karaktera na temu muke i smrti Kristove ETIMOLOGIJA… …
116post mortem — (izg. pȍst mȍrtem) pril. DEFINICIJA 1. poslije smrti 2. pren. poslije nekog događaja, radnje ili zbivanja koje je konačno i nepovratno završeno ETIMOLOGIJA lat.: poslije smrti, posmrtno …
117posmrtni — pòsmrtnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na vrijeme poslije smrti 2. koji je obavljen poslije čije smrti SINTAGMA posmrtna maska otisak s lica umrlog; posmrtni govor, posmrtno slovo govor pokojniku nad otvorenim grobom; posmrtni marš glazbena… …
118causa — (izg. kȁuza) ž DEFINICIJA 1. uzrok, razlog 2. pravn. sudski predmet, spor pred sudom SINTAGMA causa civilis (izg. causa civílis) građanski spor; causa morbi (izg. causa mȍrbi) razlog bolesti (ili oboljenja); causa mortis (izg. causa mȍrtis) uzrok …
119glava — gláva ž <A glȃvu, N mn glȃve> DEFINICIJA 1. anat. a. dio tijela čovjeka i viših životinja koji sadrži mozak, usta i osjetilne organe b. gornji dio neke strukture ili organa [glava gušterače] 2. taj dio tijela kao sjedište uma, razuma,… …
120eshatologija — eshatològija ž DEFINICIJA 1. teol. u judaizmu, kršćanstvu, islamu i u drugim religijama učenje i vjerovanje o posljednjim stvarima, tj. o smislu i svrsi čovjekova postojanja, o konačnoj sudbini ljudi i svijeta, o Sudnjem danu, ponovnom Kristovu… …
