sluː
21slȕšalica — ž 1. {{001f}}naprava za slušanje zvuka [telefonska ∼] 2. {{001f}}(+ potenc.) dio raznih aparata tomu nalik …
22slȕšati — (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}primati sluhom (govor, zvukove) b. {{001f}}biti nazočan; prisustvovati predavanjima [∼ predavanja] 2. {{001f}}(koga) pridržavati se čijih… …
23slȕškinja — ž pejor., {{c=1}}v. {{ref}}služavka{{/ref}} …
24slȕšnī — prid. koji se odnosi na sluh (1) [∼ kanal; ∼ dojam] …
25slȕšānōst — ž nekim mjerama utvrđena količina vremena koja je posvećena slušanju čega (ob. emisije na radiju i sl.), ocjena o tome koliko se sluša [velika ∼; slaba (mala) ∼] …
26slȕžben — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na službu i obavljanje dužnosti u službi [∼a osoba] 2. {{001f}}〈odr.〉 a. {{001f}}koji je donesen ili priznat od vlasti, koji je vlast ili onaj koji odlučuje snagom zakona, propisa itd., koji ima vrijednost …
27slȕžbenički — pril. kao službenik, na način službenika …
28slȕžbeničkī — prid. koji se odnosi na službenike …
29slȕžbeno — pril. 1. {{001f}}na služben način, po dužnosti 2. {{001f}}pren. suzdržano, ukočeno [zvučao je vrlo ∼] …
30slȕžbenōst — ž svojstvo onoga što je službeno ili postupak onoga koji je služben …