sluː
11sluđivati — sluđívati (koga) nesvrš. <prez. slùđujēm, pril. sad. slùđujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. sluditi ETIMOLOGIJA vidi sluditi …
12slȕčāj — m 〈N mn i/slȕčajevi〉 1. {{001f}}stjecaj okolnosti u kojem ne postoji odnos uzroka i posljedice [to je čist ∼] 2. {{001f}}pojava, pojedinačno iskazivanje, ostvarivanje ili očitovanje čega [∼ zaraze; ∼ prijeloma noge] 3. {{001f}}prilika, pogodnost …
13slȕžbenīk — m (slȕžbenica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji je u službi; koji službuje [radi kao ∼ u banci] …
14slȕnjskī — prid. koji se odnosi na Slunj i Slunjane …
15slȕzav — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji sadrži sluz ili je u sluzi 2. {{001f}}koji je poput sluzi …
16slȕzavōst — ž svojstvo onoga što je sluzavo …
17slȕčimicē — pril. zast. prigodice, zgodimice …
18slȕčājan — slȕčāj|an prid. 〈odr. jnī〉 1. {{001f}}koji se dogodio zahvaljujući slučaju; nenamjeran, neplaniran [∼an susret] 2. {{001f}}koji je učinjen ili je nastao bez mnogo pažnje ili razmišljanja; usputan [∼na primjedba] ∆ {{001f}}∼an događaj mat. jedan… …
19slȕčājem — (∅) pril. slučajno, po slučaju [∼ su se sreli], opr. zakonito, s jasnim uzrokom …
20slȕčājno — pril. 1. {{001f}}slučajnošću, slučajem [dogodilo se ∼], opr. namjerno, planirano, zakonito, neminovno, voljom koga 2. {{001f}}(u raznim kontekstima) takve su okolnosti, dogodilo se, stekle su se činjenice i sl. [∼ sam prolazio kad se dogodio… …