samopouzdanje
1samopouzdanje — samopouzdánje sr DEFINICIJA pouzdanje u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [pun je samopouzdanja]; samopouzdanost ETIMOLOGIJA vidi samopouzdan …
2samopouzdánje — samopouzdánj|e sr pouzdanje u sebe, u svoje sposobnosti i mogućnosti [pun je ∼a]; samosvijest …
3òsmjeliti — (koga, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši, prid. rad. òsmjelio (se), prid. trp. òsmjeljen〉 1. {{001f}}(koga) uliti komu samopouzdanje 2. {{001f}}(se) dobiti samopouzdanje; smionost, hrabrost …
4osmjeliti — òsmjeliti (koga, se) svrš. <prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. rad. òsmjelio (se), prid. trp. òsmjeljen> DEFINICIJA 1. (koga) uliti komu samopouzdanje 2. (se) dobiti samopouzdanje; smionost, hrabrost ETIMOLOGIJA o (b) + v. smjeti,… …
5blefírati — (blȅfati) žarg. dv. 〈prez. blèfīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}razg. nastojati drugoga uvjeriti/uvjeravati u svoje samopouzdanje, prikazati/prikazivati se jakim bez pokrića 2. {{001f}}žarg. (za)prijetiti praznom… …
6dekuražírati — (koga, se) 〈prez. dekuràžīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. dekuràžīrān, gl. im. ānje〉 uništiti/uništavati samopouzdanje, (u)činiti da se izgubi hrabrost, smjelost, izazvati/izazivati malodušnost; obeshrabriti (se)… …
7nàrāsti — (∅) svrš. 〈prez. narástēm, pril. pr. āvši, prid. rad. nàrāstao/nàrāsla ž〉 1. {{001f}}a. {{001f}}postati viši rastom b. {{001f}}doći do konačne visine rastom 2. {{001f}}a. {{001f}}razviti se na kakvoj podlozi (o bilju, izraslinama); izrasti,… …
8ohrábriti — (se) svrš. 〈prez. òhrābrīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òhrābren, gl. im. ohrabrénje〉 1. {{001f}}učiniti koga hrabrijim 2. {{001f}}pomoći komu riječima ili primjerom u savladavanju teškoća 3. {{001f}}(se) postati hrabrijim, osmjeliti se …
9pokolèbati — (koga, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. pȍkolebān〉 1. {{001f}}(koga) omesti u namjeri, uvjerenju i sl. postupkom ili riječima 2. {{001f}}(se) postati neodlučan, izgubiti samopouzdanje, početi sumnjati …
10pòdrezati — (što) svrš. 〈prez. rēžēm, pril. pr. āvši, imp. pòdreži, prid. trp. pòdrezān〉 rezanjem skratiti [∼ kosu; ∼ rep], {{c=1}}usp. {{ref}}rezati{{/ref}} ⃞ {{001f}}∼ krila (komu) pren. ograničiti čiju obijest, samovolju, pretjerano samopouzdanje ili… …
