rečenice

  • 81tempòrāl — m 〈G temporála〉 1. {{001f}}kat. dio misala i brevijara; sadrži misne obrasce i dijelove za pojedine nedjelje i Gospodnje blagdane u liturgijskoj godini 2. {{001f}}lingv. dio rečenice kojim se izriče vrijeme radnje; vremenska odredba …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 82tȅkst — m 〈N mn tèkstovi〉 1. {{001f}}lingv. organizacijska jedinica riječi viša od rečenice i povezana ukupnim smislom; diskurs 2. {{001f}}napisane ili tiskane riječi u grafičkoj obradi koju traži sadržaj (opr. slika, tabela, margina, crtež, bilješka pod …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 83tkȍ — (kȍ razg. knjiš.) zam. 〈G i A kòga, D kòmu, L kòme/kôm, I kîm/kíme〉 1. {{001f}}(upitna) a. {{001f}}izravni upit [∼ je to?; ∼ ti je to rekao?] b. {{001f}}neizravni upit nakon izravnih glagola [reci mi ∼ je bio] 2. {{001f}}(odnosna) u korelaciji s …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 84tȍčka — tȍčk|a ž 〈D L čki, G mn čākā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}jedan od osnovnih elemenata geometrije, tvorevina bez dijelova i dimenzija [koordinate ∼e] b. {{001f}}mjesto [∼a sastajanja] 2. {{001f}}lingv. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 85transformácija — ž 1. {{001f}}radikalna promjena oblika, izgleda, stanja, osobina; preobražaj, pretvaranje, metamorfoza 2. {{001f}}fiz. a. {{001f}}svaka promjena koja je popraćena značajnim mijenjanjem fizičkih ili kemijskih svojstava (npr. promjena faze: kruto u …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 86téma — ž 1. {{001f}}predmet, osnova, glavna misao (rasprave, govora, umjetničkog djela i sl.) 2. {{001f}}predmet koji treba pismeno obraditi 3. {{001f}}glazb. dio skladbe koji je melodijska, harmonijska i ritmička cjelina i služi kao osnova za… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 87tòlikī — zam. 〈G tòlika, D tòliku, tòlikōmu, tòlikōm, L tòlikōme, tòlikōm〉 (riječ na kojoj leži intonacijsko težište rečenice u zn. ukazivanja) veliki broj, mnoštvo ili količina [∼ su se pokvarili; ∼ su došli; ∼ su (to) saznali; ∼ su se strojevi… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 88ȕprāvnī — ȕprāvn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na upravu i upravljanje 2. {{001f}}lingv. koji se odnosi na upravljanje, na jedinicu koja upravlja drugom [∼i glagol] ∆ {{001f}}∼a jedinica admin. područje u državi odvojeno od ostalih takvih područja u… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 89vȅć — vȅć1 vezn. (suprotni) vezuje rečenicu, ili dio rečenice, koja ima sadržaj oprečan onome što je rečeno u prethodnoj rečenici; nego vȅć2 pril. (čest.) (za vrijeme) 1. {{001f}}dalje, više [to se ∼ ne može trpjeti] 2. {{001f}}poslije, s vremenom… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 90vjȅrovati — vjȅrova|ti nesvrš. 〈prez. vjȅrujēm, pril. sad. vjȅrujūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. {{001f}}misliti, držati, biti uvjeren 2. {{001f}}(komu, čemu) imati… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika