rečenice

  • 71pȍvlaka — ž 〈D L aci〉 pravopisni znak koji 1. {{001f}}odjeljuje dio rečenice koji sadrži naknadno objašnjenje 2. {{001f}}upućuje na pauzu između prethodnoga i sljedećega teksta; crta (za razliku od crtice) 3. {{001f}}neob. rij. knjiš., {{c=1}}v.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 72prȅdikātnī — prȅdikātn|ī prid. koji pripada predikatu, koji je dio predikata [∼a riječ; ∼i dio rečenice] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 73próbati — próba|ti dv. 〈prez. prôbām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}pokušati/pokušavati [∼ti pogoditi metu] b. {{001f}}(po)jesti/(po)piti malo čega radi provjeravanja kakvoće [∼ti vino]; kušati 2.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 74prı̏je — prı̏je1 prij. (s G) izriče 1. {{001f}}da se što događa u vremenu ranije od onoga što znači riječ na koju se odnosi [∼ mraka] 2. {{001f}}da je tko po redu ispred drugoga [vi ste ∼ mene na redu] 3. {{001f}}da je od događaja o kojem se govori… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 75pítānje — pítānj|e sr 1. {{001f}}riječi ili rečenice kojima se pita ono na što se očekuje odgovor [postaviti ∼e; uputiti ∼e]; upit 2. {{001f}}ono o čemu se govori, raspravlja, ono čemu se traži rješenje [žensko ∼e]; problem, tema ∆ {{001f}}bolno ∼e problem …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 76pòdrēđen — (∅, komu, čemu) prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je manje važan 2. {{001f}}koji je podčinjen ∆ {{001f}}∼a rečenica gram. zavisna rečenica koja određuje ili dopunjuje riječ iz druge rečenice ili cijelu drugu rečenicu; ∼i pojam lingv. pojam koji se… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 77rečènica — ž gram. organizirana jedinica obavijesti koja se ob. sastoji od skupine riječi (ili jedne riječi) okupljenih oko glagola, tvoreći s njim sintaktičku cjelinu; takva cjelina odgovara ili jednostavnoj rečenici ili jednom elementu složene rečenice… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 78réma — ž lingv. obavijesni dio rečenice koji izriče kakvu novost ili nepoznanicu ✧ {{001f}}grč …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 79stáblo — sr 〈G mn stabálā〉 1. {{001f}}bot. nadzemni dio drveta od korijena do grana; deblo 2. {{001f}}bot. drvo s granama 3. {{001f}}lingv. granaljka ∆ {{001f}}jezično ∼ lingv. prikaz razvoja prajezika na pojedine grane; rečenično (strukturno) ∼ lingv. u… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 80sùbjekt — m 〈G mn kātā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}osoba koja je nosilac radnje, stanja ili događanja b. {{001f}}općenito: osoba 2. {{001f}}a. {{001f}}psih. nosilac svojstava i doživljaja b. {{001f}}fil. biće koje spoznaje i djeluje 3. {{001f}}gram. imenski dio …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika