rečenice

  • 61môj — (mòja ž, mòje sr) zam. (posvojna) 1. {{001f}}riječ za pojačavanje u izravnom obraćanju 2. {{001f}}riječ koja mijenja konstrukciju rečenice, {{c=1}}usp. {{ref}}njegov{{/ref}} 3. {{001f}}(skraćeno od »moj muž« i »moja žena«) [A: Pa isplati li se to …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 62naslonjènica — ž gram. jednosložna riječ bez svoga naglaska, koja ne može stajati na početku rečenice ili iza pauze (stanke) ili zareza, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg. bı̏osam; snašli smo se, izg.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 63ne — čest. 1. {{001f}}riječ za odricanje, negira glagolsku radnju ili značenje drugih punoznačnih riječi 2. {{001f}}u negiranom pitanju koje ne traži odgovor; dovodi u pitanje istinitost prethodnog teksta [što se sve ljudi ∼ sjete; što sve ∼ izmisle]… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 64nesùmnjivo — nesùmnjivo1 pril. na nesumnjiv način, bez sumnje, jasno, pouzdano nesùmnjivo2 (čest.) riječ koja pojačava značenje cijele rečenice ili teksta u kojem se nalazi [to je, ∼, jedan od najboljih slikara; ∼, to je jedan od najboljih slikara; to je… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 65nȅsklāpnōst — ž pomanjkanje potrebnog dobrog pristajanja između pojedinih dijelova cjeline, svojstvo onoga što je loše sastavljeno ili oblikovano [∼ rečenice] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 66njên — ž zam. 1. {{001f}}(posvojna) koji pripada onoj o kojoj se govori; njezin 2. {{001f}}nesamostalna riječ koja mijenja konstrukciju rečenice a. {{001f}}zamjenjuje posvojni genitiv [Dalmacija i ∼a vina Dalmacija i vina Dalmacije] b. {{001f}}stoji… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 67nȕ — nȕ1 vezn. arh. (riječ koja na početku rečenice povezuje s prethodnim tekstom) međutim, ali [Mnogo je želio činiti za druge, ∼ nevolje bijahu preteške za nj] nȕ2 uzv. razg. (riječ za skretanje pozornosti na što, poziv na obraćanje pažnje [∼,… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 68náglasak — m 〈G ska, N mn sci〉 1. {{001f}}fon. isticanje vokala ili slogotvornog glasa u riječi (duljinom, silinom, tonom pri izgovoru) [dinamički ∼; atonički ∼]; náglas 2. {{001f}}znak kojim se bilježi naglasak 3. {{001f}}specifični način izgovora… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 69permutácija — ž 〈G e〉 1. {{001f}}općenito, proces i rezultat permutiranja 2. {{001f}}lingv. zamjenjivost mjesta riječi ili rečeničnih dijelova u rečenici, a da se smisao rečenice ne promijeni; premještanje, uzajamnina 3. {{001f}}glazb. a. {{001f}}u višeglasnoj …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 70pȍ — prij. (s A i L) 1. {{001f}}s upravnom riječju i izrazom u akuzativu određuje a. {{001f}}svrhu, cilj gl. radnje [otići ∼ kruh] b. {{001f}}trajanje onoga što označava imenica u A [∼ cijeli dan] c. {{001f}}način i uvjet pod kojim se ostvaruje ono… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika