rečenice

  • 41cȑta — cȑt|a ž 〈G mn cȓtā〉 1. {{001f}}ostvaren ili zamišljen trag koji ostavlja sredstvo za pisanje 2. {{001f}}stvarni ili zamišljeni potez koji dijeli što od čega [povući ∼u (pod što) završiti bavljenje čime, učiniti kraj nečemu što se dugo razmatra,… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 42da — da1 vezn. 1. {{001f}}a. {{001f}}(namjerni) [došao je ∼ mi sve ispriča] b. {{001f}}(uzročni) što, zato što, jer [nije dobro ∼ se toliko ljutiš] c. {{001f}}(izrični) [rekla mu je ∼ više ne želi ništa čuti] d. {{001f}}(vremenski) kako, otkako, što… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 43dȍk — dȍk1 vezn. označuje istodobnost i vezuje: 1. {{001f}}zavisnu vremensku rečenicu s glavnom [∼ je čovjek mlad, ne brine o zdravlju]; za vrijeme, {{c=1}}usp. {{ref}}dóklē2{{/ref}} 2. {{001f}}suprotne rečenice [Mi se brinemo za kuću, ∼ je njemu… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 44dvòtočka — ž 〈D L i, G mn čākā/ ī〉 1. {{001f}}pravopisni znak u užem smislu ili razgodak (:), upotrebljava se da se ono što za njom slijedi nabroji, objasni, nešto navede ili da razvije tekst (nizati ili nabrajati se mogu riječi, skupovi riječi, brojke,… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 45dóklē — dóklē1 pril. 1. {{001f}}riječ koja pita ili uz drugu riječ kazuje a. {{001f}}do koje prostorne granice [∼ se pruža ta šuma] b. {{001f}}do koje vremenske granice [∼ ćemo trpjeti te svinjarije?] ⃞ {{001f}}∼ gȍd do koje god prostorne ili vremenske… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 46dı̏sjunktīvan — dı̏sjunktīv|an prid. 〈odr. vnī〉 1. {{001f}}koji sadrži disjunkciju, kojim se provodi disjunkcija 2. {{001f}}gram. rastavni [∼ne rečenice] ∆ {{001f}}∼ni sud log. sud kojim se o subjektu izriču dva ili više predikata, i to tako da samo jedan od… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 47dȃna — m (G od dan) (piše se ob. na početku rečenice, da ona ne bi iz grafičkih razloga započela brojkom) [Dana 20. 11. 1979.] {{c=1}}= {{001f}}dne …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 48fráza — ž 1. {{001f}}lingv. jezična jedinica kojoj je oblik ustaljen stalnom upotrebom; skup riječi sa ustaljenim značenjem koje je različito od zbroja značenja njegovih članova, funkcionira kao dio rečenice; frazem [zlo i naopako; nositi glavu u torbi]… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 49fìnālnī — fìnāln|ī prid. 1. {{001f}}koji je konačni; završni 2. {{001f}}gram. namjerni [∼e rečenice; ∼i veznici] ∆ {{001f}}∼a potrošnja ekon. krajnja potrošnja svih vrsta dobara radi zadovoljavanja potreba pojedinca ili zajednice (prava potrošnja za… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 50i — i1, I 1. {{001f}}〈m〉 glas i [ovaj i] 2. {{001f}}〈sr〉 a. {{001f}}slovo i [malo i, veliko I] b. {{001f}}izvan konteksta [ovo i, 〈mn〉 ova i] i2 vezn. (sastavni) 1. {{001f}}vezuje u nabrajanju [i šume, i rijeke, i polja] 2. {{001f}}vezuje dvije… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika