rečenice
21sintaksa — sìntaksa ž <G mn sȉntāksā> DEFINICIJA 1. lingv. dio gramatike koji proučava poredak, razmještaj i međusobno slaganje riječi u izraze ili sintagme (sintaksa izraza), rečenične službe (sintaksa rečenice) i slaganje rečenica u veće cjeline… …
22što — štȍ <G čèga, D L čèmu, A štȍ, I čȋm/číme> DEFINICIJA 1. upitna riječ za a. zam. (upitna) nepoznate stvari, pojave ili pojmove [što je to?]; šta b. pril. odnosna zamjenica uzrok i cilj u zn. zašto [što tako postupaš?] 2. zam. (odnosna) <+ …
23tako — tàkō pril. DEFINICIJA 1. na takav način, na način kako si ti pokazao ili na način koji smo vidjeli obojica ili vi, usp. ovako (1) 2. kad se kazuje da nešto biva u takvu stupnju koji izaziva posljedicu iskazanu zavisnom rečenicom, uopće u zavisnoj …
24taj — tȃj zam. (tȃ ž, tȏ sr) <G tȍgā (tȇ), D tȍmu/tòmē (tȏj), I tȋm (tȏm), N mn tȋ (tȇ, tȃ)> (pokazna) DEFINICIJA 1. a. ukazuje na pojam u blizini ili uopće u sferi sugovornika b. ukazuje na nešto što je spomenuo sugovornik ili o čemu je osoba… …
25nego — nȅgo DEFINICIJA 1. vezn. a. (s N) (u usporedbi poslije komparativa pridjeva i priloga i riječi koje traže komparativ) od (s G) [više nego; više volim slatko nego slano; drugačiji nego i sl.] b. (iza negacije ili odrične rečenice) već, ali [nisam… …
26pa — [b] (I)[/b] vezn. DEFINICIJA 1. vezuje rečenice i rečenične dijelove koji izriču ono što se dogodilo poslije onoga što je rečeno u glavnoj rečenici 2. u vremenskoj ili prostornoj uzastopnosti; a zatim, a onda [kiša pa sunce] 3. po redu, važnosti …
27kopulativan — kȍpulatīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji spaja, veže; sastavni SINTAGMA kopulativne rečenice gram. nezavisnosložene rečenice čiji se sadržaji slažu; kopulativni sud log. kategorički sud koji ima više subjekata i jedan jedini predikat… …
28konsekutivan — kȍnsekutīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji je svojstven konsekuciji, koji je na redu, koji proizlazi kao posljedica; posljedični, sljedeći SINTAGMA konsekutivne oznake log. oznake pojma koje slijede iz prvotnih (konstitutivnih);… …
29osim — ȍsīm [b] (III)[/b] vezn. DEFINICIJA u svezi sa što, ako, da, kad tvori složene veznike ili vezničke izraze koji povezuju rečenice ograničujući, suzujući sadržaj glavne rečenice [osim što je počela kasnije, priredba je bila vesela; doći ću, osim… …
30zavisan — závisan prid. <odr. snī> DEFINICIJA koji zavisi od koga ili čega; ovisan SINTAGMA zavisna rečenica gram. dio zavisno složene rečenice koja vrši ulogu jednog rečeničnog dijela glavne rečenice ETIMOLOGIJA vidi zavisiti …
