rečenice
111probati — próbati dv. <prez. prȏbām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (što) a. pokušati/pokušavati [probati pogoditi metu] b. (po)jesti/ (po)piti malo čega radi provjeravanja kakvoće; kušati [probati vino] 2.… …
112prolepsa — pròlepsa ž <G mn ēpsā/ ī> DEFINICIJA gram. u konstruiranju rečenice, povlačenje rečeničnog dijela naprijed gdje mu inače nije mjesto ETIMOLOGIJA grč. prólēpsis: zahvaćanje unaprijed ≃ prolambánein: hvatati unaprijed …
113ritmomelodika — ritmomelòdika ž <D L ici> DEFINICIJA ritmička i melodijska strana složene rečenice ETIMOLOGIJA v. ritam + v. melodija …
114rečenica — rečènica ž DEFINICIJA gram. organizirana jedinica obavijesti koja se ob. sastoji od skupine riječi (ili jedne riječi) okupljenih oko glagola, tvoreći s njim sintaktičku cjelinu; takva cjelina odgovara ili jednostavnoj rečenici ili jednom elementu …
115naglasak — náglasak m <G ska, N mn sci> DEFINICIJA 1. fon. isticanje vokala ili slogotvornog glasa u riječi (duljinom, silinom, tonom pri izgovoru) [dinamički naglasak; atonički naglasak]; náglas 2. znak kojim se bilježi naglasak 3. specifični način… …
116modalan — mȍdālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA 1. lingv. koji određuje oblik postupanja, djelovanja i sl. [modalne rečenice]; načinski 2. glazb. koji je načinjen na sustavu modusa [modalna glazba], opr. tonalan ETIMOLOGIJA vidi modus …
117miran — míran prid. <odr. mȋrnī, komp. mìrnijī> DEFINICIJA v. mir 1. koji se ne miče, koji stoji nepokretno [mirno more; mirna slika] 2. koji nije uzbuđen, koji se ne uzbuđuje, koji se ne brine [miran karakter] 3. koji je u miru, koji/kojega ne… …
118naslonjenica — naslonjènica ž DEFINICIJA gram. jednosložna riječ bez svoga naglaska, koja ne može stajati na početku rečenice ili iza pauze (stanke) ili zareza, slijedi naglašenu riječ ili drugu enklitiku i s njima čini izgovornu cjelinu [bio sam, izg.; bȉosam; …
119nesumnjivo — nesùmnjivo [b] (II)[/b] (čest.) DEFINICIJA riječ koja pojačava značenje cijele rečenice ili teksta u kojem se nalazi [to je, nesumnjivo, jedan od najboljih slikara; nesumnjivo, to je jedan od najboljih slikara; to je jedan od najboljih slikara,… …
120nesklapnost — nȅsklāpnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA pomanjkanje potrebnog dobrog pristajanja između pojedinih dijelova cjeline, svojstvo onoga što je loše sastavljeno ili oblikovano [nesklapnost rečenice] ETIMOLOGIJA vidi nesklapan …
