rečenice
101ùskličnīk — m 〈N mn īci〉 pravopisni znak (!), obilježava kraj rečenice kojom se izražava osjećaj ili poticaj; uzvičnik …
102úzor — m onaj koji služi kao primjer dobrih osobina i ispravnih postupaka [biti ∼om] ⃞ {{001f}}po ∼u (na koga, što) dio rečenice ili teksta u zn. ugledajući se na koga, na što …
103čȕti — (koga, što) dv. 〈prez. čȕjēm, pril. pr. čȗvši, imp. čȗj, prid. rad. čȕo/čùla ž, prid. trp. čùven, gl. im. čùvēnje〉 1. {{001f}}primiti/primati sluhom glas ili glasove; opažati 2. {{001f}}razg., {{c=1}}v. {{ref}}osjetiti{{/ref}}, {{ref}}osjećati… …
104ı̏stina — ı̏stin|a1 ž 1. {{001f}}ono što odgovara stvarnosti, što je s njom u skladu, ono što prikazuje neki događaj i sl. onako kako odgovara činjenicama ili iskustvu [čista ∼a; gola ∼a; žalosna ∼a; živa ∼a; ∼e radi; doznati ∼u; govoriti ∼u] 2.… …
105solecizam — solecìzam m <G zma, N mn zmi> DEFINICIJA gram. 1. sintaktička nepravilnost rečenice 2. odstupanje od standardnog idioma nekog jezika ETIMOLOGIJA grč. soloikismós, prema gradu Soli gdje se govorio iskvareni oblik antičkog grčkog …
106silepsa — sìlepsa ž <G mn sȉlēpsā> DEFINICIJA gram. 1. nepodudaranje među sastavnim dijelovima rečenice 2. stezanje dvaju slogova u jedan ETIMOLOGIJA grč. sýllēpsis: hvatanje ≃ sin + lȇpsis: uzimanje …
107stema — stȅma ž DEFINICIJA lingv. opća shema strukture rečenice i grafički prikaz u granaljkama (kod L. Tesnièrea) ETIMOLOGIJA grč. stémma: loza, obitelj …
108stav — stȁv m <N mn stàvovi> DEFINICIJA 1. položaj tijela [stojeći stav; sjedeći stav; ležeći stav] 2. odnos prema komu ili prema čemu [pozitivan/negativan stav; singularni stav; univerzalni stav; partikularni stav] 3. načelo kojeg se netko drži;… …
109stablo — stáblo sr <G mn stabálā> DEFINICIJA 1. bot. nadzemni dio drveta od korijena do grana; deblo 2. bot. drvo s granama 3. lingv. granaljka SINTAGMA jezično stablo lingv. prikaz razvoja prajezika na pojedine grane; rečenično (strukturno) stablo… …
110punktum — pùnktum m DEFINICIJA lingv. 1. pravopisni znak kojim se obilježava dovršenost rečenice, skraćenost riječi ili izraza, redoslijed jedinice u nabrajanju i odijeljenost članova višeznamenkaste brojke; točka 2. pravn. iznos zbog kojega se vodi… …
