rečenice

  • 11nȅgo — vezn. 1. {{001f}}a. {{001f}}(s N) (u usporedbi poslije komparativa pridjeva i priloga i riječi koje traže komparativ) od (s G) [više ∼; više volim slatko ∼ slano; drugačiji ∼ i sl.] b. {{001f}}(iza negacije ili odrične rečenice) već, ali [nisam… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 12ȍsīm — ȍsīm1 prij. 1. {{001f}}u zn. izuzimanja [svi ∼ njega; sve je znao, ∼ pjevati]; izuzev, izim 2. {{001f}}u zn. uključivanja [∼ leksikografa na projektu rade i drugi stručnjaci]; uz, pored 3. {{001f}}zast. u zn. izvan [biti ∼ kuće] ȍsīm2 pril. u… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 13pa — pa1 vezn. 1. {{001f}}vezuje rečenice i rečenične dijelove koji izriču ono što se dogodilo poslije onoga što je rečeno u glavnoj rečenici 2. {{001f}}u vremenskoj ili prostornoj uzastopnosti [kiša ∼ sunce]; a zatim, a onda 3. {{001f}}po redu,… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 14sìntaksa — ž 〈G mn sı̏ntāksā〉 1. {{001f}}lingv. dio gramatike koji proučava poredak, razmještaj i međusobno slaganje riječi u izraze ili sintagme (sintaksa izraza), rečenične službe (sintaksa rečenice) i slaganje rečenica u veće cjeline (sintaksa teksta) [∼ …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 15tȅmporālan — prid. 〈odr. lnī〉 anat. koji je svojstven sljepoočnici, koji pripada sljepoočnici; sljepoočni ✧ {{001f}}lat. tȅmporāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji se procjenjuje kriterijima vremena [∼ne rečenice = vremenske rečenice]; vremenski 2.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 16tàkō — pril. 1. {{001f}}na takav način, na način kako si ti pokazao ili na način koji smo vidjeli obojica ili vi, {{c=1}}usp. {{ref}}ovako (1){{/ref}} 2. {{001f}}kad se kazuje da nešto biva u takvu stupnju koji izaziva posljedicu iskazanu zavisnom… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 17tȃj — (tȃ ž, tô sr) zam. (pokazna) 〈G tȍgā (tê), D tȍmu/tòmē (tôj), I tîm (tôm), N mn tî (tê, tȃ)〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ukazuje na pojam u blizini ili uopće u sferi sugovornika b. {{001f}}ukazuje na nešto što je spomenuo sugovornik ili o čemu je… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 18závisan — závis|an prid. 〈odr. snī〉 koji zavisi od koga ili čega; ovisan ∆ {{001f}}∼na rečenica gram. dio zavisno složene rečenice koja vrši ulogu jednog rečeničnog dijela glavne rečenice …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 19čîm — čîm1 vezn. 1. {{001f}}(vremenski) koji kazuje da se radnja glavne rečenice događa neposredno poslije radnje zavisne rečenice; tek, tek što, netom, što [doći ću ∼ stignem] 2. {{001f}}(uzročni) jer, budući da, zato što, već zbog toga što [∼ su… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 20štȍ — 〈G čèga, D L čèmu, A štȍ, I čîm/číme〉 1. {{001f}}zam. a. {{001f}}(upitna) nepoznate stvari, pojave ili pojmove [∼ je to?]; šta b. {{001f}}(odnosna) (+ ga/ju) odnosi se na spomenutu ili poznatu imenicu u zn. onaj koji, ona koja [čovjek ∼ dobro… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika