probušen
1búšan — prid. 〈odr. šnī〉 koji ima neželjenu rupu i propušta, koji je probušen i time neispravan ili oštećen [∼ balon; ∼ čamac; ∼ lonac] …
2cúriti — cúri|ti (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}teći tankim mlazom [∼ mu iz nosa; znoj mi ∼ niz leđa; pipa ∼] 2. {{001f}}a. {{001f}}puštati/propuštati tekućinu, biti negdje probušen (o posudi s tekućinom) b. {{001f}}pren …
3probúšiti — (što, se) svrš. 〈prez. pròbūšīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. pròbūšen〉 bušenjem načiniti rupu s jednog kraja na drugi [∼ dasku; ∼ uši] …
4šúpalj — prid. 〈odr. šȗpljī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je iznutra prazan b. {{001f}}koji ima rupu, otvor; probušen c. {{001f}}koji u ljusci ima sasušenu jezgru [∼ orah]; štur 2. {{001f}}pren. bez sadržaja, manjkava znanja; prazan ⃞ {{001f}}ne vrijedi ni… …
5šupalj — šúpalj prid. <odr. šȗpljī> DEFINICIJA 1. a. koji je iznutra prazan b. koji ima rupu, otvor; probušen c. koji u ljusci ima sasušenu jezgru [šupalj orah]; štur 2. pren. bez sadržaja, manjkava znanja; prazan FRAZEOLOGIJA ne vrijedi ni šupljega …
6probušiti — probúšiti (što, se) svrš. <prez. pròbūšīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròbūšen> DEFINICIJA bušenjem načiniti rupu s jednog kraja na drugi [probušiti dasku; probušiti uši] ETIMOLOGIJA pro 4 + v. bušiti …
7ažur — àžūr m <G ažúra> DEFINICIJA rukom ili strojem vezeni uzorak na tkanini, nastaje jednosmjernim izvlačenjem i prepletanjem pojedinih niti osnove ili potke tako da na uzorku nastaju šupljine ETIMOLOGIJA fr. ajour ← à jour: probušen, koji… …
8bušan — búšan prid. <odr. šnī> DEFINICIJA koji ima neželjenu rupu i propušta, koji je probušen i time neispravan ili oštećen [bušan balon; bušan čamac; bušan lonac] ETIMOLOGIJA vidi bušiti …
9trafaret — trafàret m DEFINICIJA reg. 1. uzorak izrezan u limu (npr. slova za pisanje plakata), prema kojem se prave novi primjerci 2. term. u stilistici naziv za opće mjesto, općenito poznate i često upotrebljavanje izraze i otrcane fraze 3. pren. utvrđen… …
10curiti — cúriti (Ø) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. teći tankim mlazom [curi mu iz nosa; znoj mi curi niz leđa; pipa curi] 2. a. puštati/propuštati tekućinu, biti negdje probušen (o posudi s tekućinom) b. pren.… …
