poručiti

См. также в других словарях:

• porúčiti — svrš. 〈prez. pòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòrūčen〉 1. {{001f}}(što) predati poruku, javiti što kome porukom 2. {{001f}}(po koga, za koga) pozvati koga porukom 3. {{001f}}reg., {{c=1}}v. {{ref}}naručiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• poručiti — porúčiti svrš. <prez. pòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòrūčen> DEFINICIJA 1. (što) predati poruku, javiti što kome porukom 2. (po koga, za koga) pozvati koga porukom 3. reg. naručiti, v. ETIMOLOGIJA vidi poruka …   Hrvatski jezični portal

• narúčiti — (što, koga) svrš. 〈prez. nàrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nàrūčen〉 zatražiti da se što pošalje, stavi na raspolaganje, dostavi, posluži ili izvrši; poručiti ⃞ {{001f}}kao naručen(o) u pravi čas, kad (kako) se samo može poželjeti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• poručívati — (što, po koga, za koga) nesvrš. 〈prez. porùčujēm, pril. sad. porùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}poručiti{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• porunci — PORUNCÍ, poruncesc, vb. IV. 1. tranz. A dispune cu autoritate ca ceva să se îndeplinească (întocmai); a ordona. 2. tranz. A da comanda să se fabrice, să se confecţioneze ceva; a comanda. 3. tranz. A cere să i se aducă, să i se pună la dispoziţie… …   Dicționar Român

• poručivati — poručívati (što, po koga, za koga) nesvrš. <prez. porùčujēm, pril. sad. porùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. poručiti ETIMOLOGIJA vidi poruka …   Hrvatski jezični portal

• haber — hàber (àber) m DEFINICIJA reg. 1. glas, vijest; poruka 2. spoznaja, pojam, osjećaj SINTAGMA haber učiniti obavijestiti, poručiti, izvijestiti ETIMOLOGIJA tur. ← arap. ḫabär …   Hrvatski jezični portal

• isporučiti — isporúčiti (što) svrš. <prez. ispòrūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. ispòrūčen> DEFINICIJA poslati i uručiti kupljenu ili naručenu robu, poštu, pozdrave i sl. ETIMOLOGIJA is + v. poručiti …   Hrvatski jezični portal