oružje

  • 31nȕkleārnī — nȕkleārn|ī prid. koji se odnosi na atomsku jezgru [∼a energija] ∆ {{001f}}∼a eksplozija oslobađanje energije nuklearnog eksploziva na principu fisije, odnosno termonuklearnog eksploziva na principu fuzije pri nuklearnoj eksploziji; ∼a elektrana… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 32ràketnī — ràketn|ī prid. koji se sastoji od raketa, koji se obavlja raketama [∼i napad napad izveden raketnom vatrom] ∆ {{001f}}∼i motor motor s unutarnjim izgaranjem koji radi na načelu potiskivanja ili reakcije užarenog mlaza plina što iz njega istječe;… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 33tȍp — tȍp1 m 〈N mn tòpovi〉 1. {{001f}}vojn. artiljerijsko oružje, vatreno oružje razmjerno široke cijevi kojim se na veće daljine ispaljuju eksplozivni hici, puni se granatama [poljski ∼; protuoklopni ∼; vodeni ∼] 2. {{001f}}šah razg. figura u igri… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 34tròfējnī — tròfējn|ī prid. koji se odnosi na trofeje ∆ {{001f}}∼i primjerak (divljači) primjerak (divljači) koji ima vrijednost trofeja; ∼o oružje oružje koje se čuva kao trofej …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 35binarni — bìnārnī prid. DEFINICIJA 1. koji je od dva povezana dijela [binarne zvijezde; binarni ritam; kemijski binarni spojevi]; dvočlan, dvojediničan, dvostruk, udvojen 2. mat. brojevni sustav kome je osnova broj 2, u načinu zapisivanja koriste se samo… …

    Hrvatski jezični portal

  • 36raketni — ràketnī prid. DEFINICIJA koji se sastoji od raketa, koji se obavlja raketama [raketni napad napad izveden raketnom vatrom] SINTAGMA raketni motor motor s unutarnjim izgaranjem koji radi na načelu potiskivanja ili reakcije užarenog mlaza plina što …

    Hrvatski jezični portal

  • 37naoružanje — naoružánje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. naoružati 2. ukupno oružje i prateća oprema u posjedu pojedinca, vojske ili države SINTAGMA lako naoružanje ručno vatreno oružje; teško naoružanje tenkovi, topovi i sl. ETIMOLOGIJA vidi naoružati …

    Hrvatski jezični portal

  • 38naoružati — naorùžati (se, koga, što) svrš. <prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. nȁoružān, gl. im. naoružánje> DEFINICIJA 1. (koga, što) dati oružje, opskrbiti oružjem 2. (se) opskrbiti se oružjem ETIMOLOGIJA na + v. oružje, oružati …

    Hrvatski jezični portal

  • 39nekonvencionalan — nȅkonvencionālan prid. <odr. lnī> DEFINICIJA koji se opire konvencijama, koji se ne drži uobičajenih pravila SINTAGMA nekonvencionalno oružje vojn. oružje čija je uporaba zabranjena međunarodnim konvencijama (atomsko, biološko i kemijsko)… …

    Hrvatski jezični portal

  • 40oružarnica — orùžārnica ž DEFINICIJA radionica u kojoj se izrađuje ili čuva oružje ETIMOLOGIJA vidi oružje …

    Hrvatski jezični portal