odgovornost

  • 61stàratēljstvo — sr pravn. briga i donašanje odluka u ime osobe koja nema ili joj je oduzeta pravna odgovornost (djeca te stare ili bolesne osobe); skrbništvo …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 62sukrívnja — ž 〈G mn ā/ ī〉 osjećaj krivnje koji se dijeli s kim drugim, suodgovornost, zajednička odgovornost koja se doživljava kao krivnja …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 63supòtpis — m pravn. 1. {{001f}}potpis kojim predsjednik vlade ili ministar preuzima odgovornost za akt državnoga poglavara; kontrasignatúra 2. {{001f}}admin. potpis nižega reda na službeni akt koji potpisuje ovlaštena osoba …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 64sȕodgovōran — prid. 〈odr. rnī〉 koji s kim drugim dijeli odgovornost …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 65sȕpsidijāran — sȕpsidijār|an prid. 〈odr. rnī〉 koji dolazi u obzir u drugom redu, koji je drugoga reda [∼no pravo; ∼na odgovornost]; drugorazredan, pomoćni, sporedan ✧ {{001f}}lat …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 66tehnomènadžerstvo — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}koncepcija i praksa prema kojoj sposobni poslovni ljudi i tehnički i drugi stručnjaci u poduzeću, institucijama i državi nisu samo izvršitelji tuđih odluka (radništva, dioničara, državnih i političkih tijela) već o bitnim …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 67tòvariti — (koga, što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, prid. trp. tòvaren, gl. im. rēnje〉 1. {{001f}}stavljati, slagati, podizati (teret) na koga ili na što radi prenošenja ili prevoženja 2. {{001f}}pren. rij. opterećivati koga čime, prebacivati na koga …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 68ùzēti — (što, koga) svrš. 〈prez. ‹zmēm, pril. pr. ēvši, imp. ùzmi, prid. rad. ‹zeo, prid. trp. ‹zēt〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prihvatiti, dohvatiti rukom; uhvatiti [∼ komad kruha] b. {{001f}}primiti kao dar ili sl. c. {{001f}}razg. dobiti na prodaji;… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 69supsidijaran — sȕpsidijāran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA koji olakšava izvršenje osnovne radnje ili se dobiva usput [supsidijarno pravo; supsidijarna odgovornost]; dopunski, pomoćni, sporedan ETIMOLOGIJA vidi supsidij …

    Hrvatski jezični portal

  • 70supotpis — supòtpis m DEFINICIJA pravn. 1. potpis kojim predsjednik vlade ili ministar preuzima odgovornost za akt državnoga poglavara; kontrasignatúra 2. admin. potpis nižega reda na službeni akt koji potpisuje ovlaštena osoba ETIMOLOGIJA vidi supotpisati …

    Hrvatski jezični portal