odgovornost
41kȍlektīvan — kȍlektīv|an prid. 〈odr. vnī〉 koji se odnosi na kolektiv, koji ima svojstva kolektiva [∼na svijest]; skupni, zajednički, udružen ∆ {{001f}}∼na odgovornost 1. {{001f}}preuzimanje skupne odgovornosti grupe ljudi za održavanje zajedničke imovine ili …
42krivìca — krivìc|a ž 1. {{001f}}djelo krivca, {{c=1}}usp. {{ref}}krivac (2){{/ref}} 2. {{001f}}odgovornost za grešku [svaliti ∼u na koga]; krivnja …
43krìvičnī — krìvičn|ī prid. pov. koji se odnosi na krivicu za djela koja se kažnjavaju po zakonu ili na počinitelje kažnjivog djela [∼a odgovornost; ∼o pravo; ∼i postupak]; kazneni …
44mȁloljetan — prid. 〈odr. tnī〉 koji nema zakonom predviđene godine za pravnu odgovornost (ob. manje od 18 ili do 21); malodoban, opr. punoljetan …
45mòrālan — mòrāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji je svojstven moralu, koji je u duhu morala; krepostan, ispravan, koji slijedi moralna načela 2. {{001f}}koji prepoznaje moralno od nemoralnoga i djeluje po principima morala [∼no opredjeljenje; ∼ni čin;… …
46odgovárati — nesvrš. 〈prez. odgòvārām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(što) davati odgovor na pitanje 2. {{001f}}(komu, čemu, za što) biti pogodan, biti dobar za neku namjenu, pristajati dobro uza što, priličiti komu, pristajati komu 3.… …
47okólnōst — ž osobitost, svojstvo neke činjenice, događaja, situacije [pod tim ∼ima, splet ∼i; stjecajem ∼i; u danim ∼ima] ∆ {{001f}}olakotna (olakšavajuća, ublažujuća) ∼ pravn. činjenica koja ublažava, umanjuje odgovornost, opr. otegotna (otežavajuća) ∼ …
48ȍbveza — ȍbvez|a ž ono što se mora izvršiti, dužnost koju nameću ugovor, propis, moral, obećanje, okolnosti [izvršiti svoje ∼e; udovoljiti svojim ∼ama]; obaveza ∆ {{001f}}međunarodna ∼a pravna odgovornost države koja je na neki način (jednostrano,… …
49ȍdgovōran — ȍdgovōr|an prid. 〈odr. rnī〉 1. {{001f}}koji savjesno, s odgovornošću obavlja dužnosti [∼an otac; ∼an radnik] 2. {{001f}}〈odr.〉 koji ima dužnost obaviti kakav posao, zadatak i za rezultate toga preuzima odgovornost [∼ni urednik] …
50ȍlakotan — ȍlakot|an prid. 〈odr. tnī〉 koji ublažava odgovornost, koji položaj čini lakšim [∼na okolnost]; olakšavajući …
