11obući — òbūći (koga, što, se) svrš. <prez. obúčem (se), pril. pr. òbūkāvši (se), prid. rad. òbūkao (se), prid. trp. obùčen> DEFINICIJA odjenuti (se), staviti (na koga ili na sebe) odjeću; zaodjenuti (se) ONOMASTIKA pr. (nadimačka): Obùčina (Zagreb… …
Hrvatski jezični portal
