nastradati
11najèbati — (∅, se) svrš. 〈prez. ēm (se), pril. pr. āvši (se), prid. rad. nàjebao (se)〉 žarg. vulg. 1. {{001f}}loše se provesti, imati zlu sreću; nastradati, nagrabusiti 2. {{001f}}(se) mnogo spolno općiti …
12nàhrdati — (∅, se) svrš. 〈prez. nàhrdām (se), pril. pr. āvši (se), prid. rad. nàhrdao (se)〉 1. {{001f}}(se) nažderati se, prejesti se, opteretiti utrobu hranom 2. {{001f}}(∅) žarg. nastradati, nadrljati [gadno ∼; žestoko ∼] …
13unèsrećiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. unèsrećen〉 1. {{001f}}(koga, što) a. {{001f}}učiniti nesretnim b. {{001f}}ozlijediti, raniti 2. {{001f}}(se) a. {{001f}}postati nesretan b. {{001f}}biti ozlijeđen, doživjeti… …
14vrȃt — m 〈N mn vrȁtovi〉 1. {{001f}}anat. dio tijela čovjeka ili životinje koji spaja glavu s trupom 2. {{001f}}dio nekog predmeta koji spaja njegova dva dijela 3. {{001f}}suženi ili tanji dio nekog predmeta (violina i sl. instrumenti) ⃞ {{001f}}baciti… …
15zagláviti — (∅, se) svrš. 〈prez. zàglāvīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. zàglāvljēn〉 1. {{001f}}(se) postati neupotrebljiv jer je dio zapeo za dio, nezgodno ući, začepiti, ispuniti prostor, prolaz i sl. i učiniti ga neupotrebljivim, neprotočnim,… …
16òbrati — (što) svrš. 〈prez. obèrēm, pril. pr. āvši, prid. trp. ȍbrān〉 1. {{001f}}završiti branje [∼ trešnje] 2. {{001f}}skinuti gornji sloj [∼ mlijeko] 3. {{001f}}skinuti s obrađene površine [∼ kukuruz] ⃞ {{001f}}∼ bostan proći loše, nastradati …
17òtīći — svrš. 〈prez. òtīđēm/ȍdēm, pril. pr. òtišāvši, imp. otíđi, aor. otíđoh/òdoh, prid. rad. òtišao/òtišla ž〉 1. {{001f}}(∅) a. {{001f}}napustiti neko mjesto, udaljiti se b. {{001f}}proći, proteći, minuti c. {{001f}}nestati [∼ u vjetar a. besmisleno… …
18Bog — Bȏg (bȏg) m <V Bȍže, N mn bògovi/bȍzi jez. knjiž.> DEFINICIJA 1. rel. a. stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta b. gospodar prirode ili dijela prirode i dijela duhovnog svijeta (Perun, Mars) 2. pren. razg. moćna osoba, sila,… …
19nagraisati — nagràisati (Ø) svrš. <prez. nagràišēm, pril. pr. āvši, prid. rad. nagràisao> DEFINICIJA razg. ekspr. loše proći u kakvu obračunu, biti opljačkan ili jako oštećen [nagraisali smo s tim novim porezom]; nadrapati, nadrljati, nastradati… …
20nagrabusiti — nagrabúsiti (Ø) svrš. <prez. nagràbūsīm, pril. pr. īvši, prid. trp. nagràbūšen> DEFINICIJA razg. iron. loše proći; nastradati, nadrljati ETIMOLOGIJA na + v. graba …
