najvećih

  • 31dragúšac — m 〈G šca, N mn šci, G dràgūšācā〉 bot. jedan od najvećih biljnih rodova (Senecio) s više od 2000 vrsta iz porodice glavočika (Compositae); kostriš …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 32gorìla — m 〈N mn e, G gorílā〉 1. {{001f}}zool. rod najvećih čovjekolikih majmuna (Gorilla) 2. {{001f}}razg. pejor. a. {{001f}}tjelohranitelj, izbacivač b. {{001f}}blesan, budala …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 33hàrpija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}(Harpije) 〈mn〉 mit. pakosna, gadljiva, kužna krilata čudovišta ptičjeg tijela i ženske glave, s oštrim kandžama, simbol grabežljivosti i pakosti b. {{001f}}pren. pakosna žena 2. {{001f}}zool. južnoamerička ptica… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 34slȍn — m (slònica ž) 〈N mn slònovi〉 1. {{001f}}zool. životinja iz reda najvećih živućih kopnenih sisavaca (Proboscidea) sa surlom i kljovama, nadred kopitara (npr. afrički s. Laxodonta africana, azijski s. Elephas maximus); elefant, fil 2. {{001f}}pren …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 35sùrlāš — m 〈G surláša〉 životinja iz reda najvećih živućih i izumrlih kopnenih sisavaca …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 36ȕdāvke — m mn 〈G mn ā/ ī〉 zool. porodica najvećih tropskih neotrovnih zmija (Boidae); kržljonoške …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 37ȕzajāman — ȕzajām|an prid. 〈odr. mnī〉 koji osjeća ili čini svaka od dviju ili više osoba ili strana u odnosu prema drugoj ili drugima [∼na simpatija]; međusoban, recipročan ∆ {{001f}}∼ni sporazum suglasnost koju postignu ugovorne stranke [∼ni sporazum… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 38Òvčara — ž 1. {{001f}}naselje (u blizini Osijeka) 2. {{001f}}lokalitet kod Vukovara, jedna od najvećih grobnica hrv. žrtava iz Domovinskog rata …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 39ìnvāzija — ž 1. {{001f}}vojn. osvajačka operacija najvećih razmjera u drugu zemlju; navala, prodor [∼ na Norvešku] 2. {{001f}}pren. dolazak u velikom broju; najezda [∼ komaraca] ✧ {{001f}}lat …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 40žȃrkī — žȃrk|ī prid. 〈komp. žȁrčī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je izvor jake topline [∼a peć]; vruć, zažaren b. {{001f}}koji sija kao žar, veoma živih boja; blistav c. {{001f}}koji zagrijava, pali [∼o sunce] 2. {{001f}}koji je nabijen osjećajima [∼a… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika