najstariji
81poljički — pòljīčkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na Poljica i Poljičane SINTAGMA Poljički statut pov. zbornik normi autonomne Poljičke općine (najstariji dijelovi iz 15. st.) ETIMOLOGIJA vidi Poljica …
82brodarnik — bròdārnīk m <N mn ici> DEFINICIJA pom. najstariji mlađi časnik brodarske grane na ratnom brodu; vođa palube ETIMOLOGIJA vidi brod …
83vedski — vȇdskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi, koji pripada Vedama SINTAGMA vedski jezik lingv. vedski sanskrt, najstariji oblik sanskrta, jedan od najstarijih poznatih indoeuropskih jezika; njime su sastavljene Vede ETIMOLOGIJA vidi Vede …
84Trsat — Tr̀sāt m <G Trsáta> DEFINICIJA najstariji dio Rijeke, prapovijesna japodska gradina Tarsatica, u posjedu Frankopana do 1671; poznato hodočasničko mjesto …
85dipilonski — dìpilōnskī prid. DEFINICIJA pov. koji pripada dipilonu SINTAGMA dipilonski stil pov. umj. geometrijski motivi, likovi životinja i ljudi u geometrijskim shemama; najstariji geometrijski stil ETIMOLOGIJA grč. dípylon: dvostruka vrata, SZ gradska… …
86dekan — dèkān m <G dekána> DEFINICIJA 1. u helenskoj i rimskoj vojsci zapovjednik skupine od 10 vojnika 2. administrativni voditelj fakulteta i predsjednik najvišeg stručnog tijela na fakultetu [dekan Pravnog fakulteta] 3. crkv. a. najstariji… …
87dagerotipija — dagerotìpija ž DEFINICIJA najstariji postupak fotografiranja i razvijanja fotografskih ploča, izumljen 1838. ETIMOLOGIJA fr. daggeréotypie, usp. Daguerre …
88Cromwell — (izg. kròmvel) DEFINICIJA 1. Henry (1628 1674), engleski guverner Irske (1657 1659), sin Olivera 2. Oliver (1599 1658), engleski vojskovođa i državnik, vodio protumonarhističke pristaše parlamenta u doba građanskih ratova; prvi predsjednik… …
89akadski — àkādskī prid. DEFINICIJA ob. u: SINTAGMA akadski jezik lingv. najstariji zabilježeni semitski jezik (jezik zemlje Akad) istočnosemitske grane; skupni naziv za jezik starih Babilonaca i Asiraca ETIMOLOGIJA vidi Akad …
90doajen — doàjēn (doajȇn) m <G doajéna> DEFINICIJA najugledniji ili najstariji član 1. diplomatskog zbora 2. nekog drugoga uglednog skupa [doajen naše književnosti] ETIMOLOGIJA fr. doyen …
