najstariji

  • 61Miroslavljev — prid. DEFINICIJA arh. [i] (+ srp.)[/i] koji pripada Miroslavu; Miroslavov SINTAGMA Miroslavljevo evanđelje najstariji srp. ćirilički spomenik (ustavno pismo, 12. st.), pisan za humskog kneza Miroslava ETIMOLOGIJA vidi Miroslav …

    Hrvatski jezični portal

  • 62mikrolestes — mikrolèstes m DEFINICIJA zool. fosilni sisavac Europe iz gornjeg trijasa, najstariji poznati sisavac ETIMOLOGIJA nlat. microlestes ≃ grč. mikrós lēistȇs …

    Hrvatski jezični portal

  • 63oksidul — oksìdul m DEFINICIJA 1. kem. niži oksid, oksid s manjim udjelom kisika, suboksid 2. farm. skraćeni naziv za dušikov oksidul, didušikov oksid, najstariji anestetik i moćan analgetik; rajski plin ETIMOLOGIJA njem. Oxydul ≃ oksi + grč. douleía:… …

    Hrvatski jezični portal

  • 64Okean — Okèān m <G Okeána> DEFINICIJA mit. 1. bog beskonačnih i beskrajno dubokih voda; najstariji titan, sin Urana i Geje 2. ime velike rijeke za koju se držalo da teče oko svijeta i da iz nje izviru sva jezera i sve rijeke …

    Hrvatski jezični portal

  • 65parapitek — parapìtek m DEFINICIJA najstariji poznati čovjekoliki majmun; živio u oligocenu ETIMOLOGIJA para + grč. píthēkos: majmun …

    Hrvatski jezični portal

  • 66pali — pȃli m <G ja> DEFINICIJA lingv. 1. najstariji srednjoindijski jezik; s ostalim prakrtima čini srednji stupanj u razvitku indijskih jezika; književni jezik budističkih svetih spisa, palijski jezik, usp. prakrt 2. sveto budističko pismo;… …

    Hrvatski jezični portal

  • 67baša — bȁša m <N mn e, G bȃšā> DEFINICIJA 1. pov. (u Osmanskom Carstvu) poglavar, starješina; odličnik, prvak 2. kao druga sastavnica složenica: glavni, najstariji, najbolji [buljubaša; delibaša; harambaša; subaša] ETIMOLOGIJA vidi baš …

    Hrvatski jezični portal

  • 68baš — bȁš2 m <G mn bȃšā> DEFINICIJA pov. reg. 1. glava čega, glavar, prvak, starješina 2. (u prid. službi) <indekl.> glavni, prvi, najstariji [baš aga; Baš čelik; baš čauš; baš čaršija] SINTAGMA baš alat sport naziv za dobrog borca u… …

    Hrvatski jezični portal

  • 69arheoceti — arheocéti m mn DEFINICIJA zool. geol. najstariji fosilni kitovi; živjeli u eocenu i miocenu (Archaeoceta) ETIMOLOGIJA arheo + grč. kȇtos: kit …

    Hrvatski jezični portal

  • 70karbon — kàrbōn m <G karbóna> DEFINICIJA 1. ugljen; karbun 2. kem. element ugljik (simbol C, atomski broj 6), postoji u 3 alotropske modifikacije (dijamant, grafit i amorfni ugljik, fullereni) 3. geol. peti, najstariji period paleozojske ere; tad su …

    Hrvatski jezični portal