m -(e)s vrhunac (-nca)
1vrhunac — vrhúnac m <G nca, N mn nci, G vr̀hūnācā> DEFINICIJA 1. vis (1) 2. pren. krajnja točka, najviši stupanj, najveća mjera, kulminacija [vrhunac gluposti] ETIMOLOGIJA vidi vrh [b] (I)[/b] …
2vrhúnac — m 〈G nca, N mn nci, G vr̀hūnācā〉 1. {{001f}}vis (1) 2. {{001f}}pren. krajnja točka, najviši stupanj, najveća mjera, kulminacija [∼ gluposti] …
