m -(e)s ravnodušnost (-i) f
1ravnòdušnōst — ž osobina ili stanje onoga koji je ravnodušan; ravnodušje …
2ravnodušnost — ravnòdušnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina ili stanje onoga koji je ravnodušan; ravnodušje ETIMOLOGIJA vidi ravnodušan …
3ravnodúšnost — i ž (ū) stanje ravnodušnega človeka: njena ravnodušnost ob njegovi nesreči ga je bolela; nič jih ne spravi iz ravnodušnosti; za navidezno ravnodušnostjo se je skrivala radovednost / poslušala ga je s hladno ravnodušnostjo / ekspr. očitali so mu… …
4indolèncija — indolèncij|a ž ravnodušnost prema radu i sl. [patiti od ∼e; prepustiti se ∼i]; lijenost, tromost, ravnodušnost, nehajnost, nemarnost, indolentnost …
5indolencija — indolèncija ž DEFINICIJA ravnodušnost prema radu i sl. [patiti od indolencije; prepustiti se indolenciji]; indolentnost, lijenost, nehajnost, nemarnost, ravnodušnost, tromost ETIMOLOGIJA vidi indolentan …
6apàtija — apàtij|a ž 1. {{001f}}psih. otupjelost osjećaja, pad zainteresiranosti za svijet oko sebe, gubitak volje [patiti od ∼e; pasti u ∼u]; ravnodušnost, potištenost, bezvoljnost 2. {{001f}}fil. oslobođenje od svih osjećaja, najviše dobro u stoičkoj… …
7blàzīrān — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je postao ravnodušan, neosjetljiv od zasićenosti, kojemu je sve dodijalo i nije se kadar ničemu radovati ni u čemu uživati 2. {{001f}}koji tašto glumi ravnodušnost; umišljen, napuhnut, posprdan ✧ {{001f}}fr …
8blàzīrānōst — ž osobina onoga koji je blaziran; ravnodušnost, otupjelost, zasićenost …
9bèšćutnōst — ž osobina onoga koji je bešćutan; ravnodušnost, bezosjećajnost …
10flègma — ž 〈G mn ī〉 1. {{001f}}fiziol. sluzava tvar u tijelu 2. {{001f}}pov. med. jedan od četiri osnovna tipa temperamenta u srednjovjekovnoj psihologiji 3. {{001f}}ravnodušnost, hladnokrvnost, mirnoća, tromost 4. {{001f}}prošireno zn. na čovjeka… …
