m -(e)s debelo crijevo
1crijevo — crijévo sr <N mn a, zb. crijȇvlje> DEFINICIJA 1. anat. dio probavnog sustava između želuca i čmara, dug rastezljiv dio probavnog sustava u čovjeka i u životinja [tanko crijevo; debelo crijevo; dvanaestpalačno crijevo dvanaesterac] 2. gibak …
2crijévo — crijév|o sr 〈N mn a, zb. crijêvlje〉 1. {{001f}}anat. dio probavnog sustava između želuca i čmara, dug rastezljiv dio probavnog sustava u čovjeka i u životinja [tanko ∼o; debelo ∼o; slijepo ∼o; dvanaestpalačno ∼o dvanaesterac] 2. {{001f}}gibak,… …
3klìstīr — m 〈G klistíra〉 med. 1. {{001f}}tekućina koja se ulijeva kroz čmar u debelo crijevo u svrhu pražnjenja crijeva, unošenja lijekova ili hrane [dati ∼]; klizma, uljevak 2. {{001f}}naprava za ulijevanje tekućine u debelo crijevo; irigator ✧… …
4klistir — klìstīr m <G klistíra> DEFINICIJA med. 1. tekućina koja se ulijeva kroz čmar u debelo crijevo u svrhu pražnjenja crijeva, unošenja lijekova ili hrane [dati klistir]; klizma, uljevak 2. naprava za ulijevanje tekućine u debelo crijevo;… …
5penđeviš — penđèvīš (pinđèvīš) m <G penđevíša> DEFINICIJA reg. 1. debelo crijevo bravčeta (burag) 2. kulin. jelo od isječena penđeviša, jetrice i loja, poprženo služi za meze ETIMOLOGIJA tur. bungeviş ← perz. būn: crijevo + tur. geviṣ: preživanje …
6klistírati — (koga) dv. 〈prez. klìstīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}uliti/ulijevati tekućinu u debelo crijevo radi pražnjenja 2. {{001f}}žarg. (u šali) (u)gnjaviti koga (ob. dosadnim pričanjem), biti nesnosan; umarati,… …
7kùlen — m kulin. sušena djevenica; debelo crijevo svinje, punjeno mljevenim ili sjeckanim mesom, začinjena paprikom; kulin …
8megakolon — mȅgakolōn m DEFINICIJA pat. prirođeno ili stečeno proširenje ili hipertrofija jednog dijela debelog crijeva praćena konstipacijom i opstipacijom ETIMOLOGIJA mega + grč. kólon: debelo crijevo …
9kulen — kùlen m DEFINICIJA kulin. sušena djevenica, debelo crijevo svinje, punjeno mljevenim ili sjeckanim mesom, začinjena paprikom; kulin ETIMOLOGIJA prasl. *kulь: vreća (rus. kul , polj. kul) …
10kolon — kòlōn2 <G kolóna> m DEFINICIJA 1. jez. knjiž. u antičkoj retorici, dio rečenice spojen jednim ritmičkim akcentom 2. u interpunkciji, dvije točke; dvotočka 3. anat. debelo crijevo ETIMOLOGIJA lat. colon ← grč. kȏlon: ud, član, članak …
- 1
- 2
