mɪsˈpraɪz
111prȁvokūtnīk — m 〈N mn īci〉 mat. četverokut koji ima četiri prava kuta i po dvije suprotne usporedne jednake stranice; paralelogram …
112prȁvomoćan — prȁvomoć|an prid. 〈odr. ćnī〉 koji ima zakonsku snagu, koji djeluje (o zakonima i drugim pravnim tekstovima) [∼na presuda]; pravosnažan …
113prȁvomoćno — pril. na pravomoćan način [∼ presuditi] …
114prȁvomoćnōst — ž svojstvo onoga što je pravomoćno [potvrditi ∼ presude] …
115prȁvopīs — m skup pravila za ispravno bilježenje riječi nekog jezika korištenjem odgovarajućeg sustava znakova; ortografija ∆ {{001f}}korijenski ∼ način pisanja koji ne bilježi glasovne promjene unutar riječi [poDhodnik: pothodnik; srDce: srce;… …
116prȁvopīsnī — prȁvopīsn|ī prid. koji se odnosi na pravopis [∼a pogreška] …
117prȁvorijēk — m 〈N mn ēci〉 pravn. pravomoćna sudska odluka; presuda, rješenje i sl …
118prȁvoslāvan — prid. 〈odr. vnī〉 koji se odnosi na jednu ili koji pripada jednoj od vjera ili crkava istočnog kršćanstva [Srpska pravoslavna crkva, Makedonska pravoslavna crkva] …
119prȁvoslāvlje — sr koncepcija istočnog kršćanstva, jedan od oblika i jedna od crkava kršćanske religije …
120prȁvoslōvan — prȁvoslōv|an prid. 〈odr. vnī〉 zast. koji se odnosi na pravo kao znanost ∆ {{001f}}∼na akademija pov. visoka pravna škola …