kubatura

  • 1kubatūra — kubatūrà sf. (2), kūbatūrà (2) NdŽ kubinių vienetų kiekis kurio nors kūno (arba patalpos) tūryje: Kambario kūbatūrà DŽ. Mūsų kūno svoris mažesnis už tokią pat kubatūrą sūraus vandens rš …

    Dictionary of the Lithuanian Language

  • 2kubatūra — kubatūrà dkt. Kam̃bario kubatūrà …

    Bendrinės lietuvių kalbos žodyno antraštynas

  • 3kubatura — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. ż Ia, CMc. kubaturaurze {{/stl 8}}{{stl 7}} objętość bryły geometrycznej, pomieszczenia, pojemnika, zbiornika itp. : {{/stl 7}}{{stl 10}}Kubatura budowli, cysterny. Pomieszczenie o kubaturze 200 m{{/stl 10}}{{stl 27}}3… …

    Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • 4kubatúra — ž 1. {{001f}}mat. postupak izračunavanja obujma 2. {{001f}}broj kubičnih jedinica u zapremnini, obujam izražen u kubičnim mjerama …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 5kubatura — kubatúra ž DEFINICIJA 1. mat. postupak izračunavanja obujma 2. broj kubičnih jedinica u zapremnini, obujam izražen u kubičnim mjerama ETIMOLOGIJA vidi kubus …

    Hrvatski jezični portal

  • 6kubatúra — e ž (ȗ) prostornina, navadno kot izraz količine: kubatura stavbe je zelo velika / izračunati kubaturo izkopane zemlje // strojn. prostornina, ki jo opiše bat pri svojem gibanju v valju; gibna prostornina: vozila z različnimi kubaturami /… …

    Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • 7kubatura — ż IV, CMs. kubaturaurze; lm D. kubaturaur 1. «pojemność zbiornika lub pomieszczenia wyrażona zwykle w metrach sześciennych» ∆ Kubatura budynku «objętość wszystkich kondygnacji nadziemnych i podziemnych oraz kondygnacji przyziemnej budynku» 2. mat …

    Słownik języka polskiego

  • 8kubatura — <rus. əsli yun.> Bir şeyin həcminin kub hesabı ilə ölçüsü …

    Azərbaycan dilinin izahlı lüğəti

  • 9ОБЪЁМ СТРОИТЕЛЬНЫЙ — объём здания или сооружения, определяемый по высоте и по площади поперечного сечения по внешнему обводу подземной и наземной его частей в соответствии с установленными правилами (Болгарский язык; Български) обем на сграда (Чешский язык; Čeština)… …

    Строительный словарь

  • 10budynek — m III, D. budyneknku, N. budyneknkiem; lm M. budyneknki «budowla naziemna jednokondygnacyjna lub wielokondygnacyjna, ograniczona ścianami i dachem, mająca pomieszczenia mieszkalne lub o innym przeznaczeniu; dom, gmach» Budynek drewniany, murowany …

    Słownik języka polskiego