krenuti putem
1put — pȗt [b] (I)[/b] m <G púta, I pútem/pútom, N mn pútevi/pútovi/púti knjiš., G pútēvā/pútōvā> DEFINICIJA 1. a. utaban i utrt dio zemlje koji služi za prolaženje i kretanje [seoski put; kolni put] b. prostor po kome se ili kroz koji se odvija… …
2pȗt — pȗt1 ž 〈G p‹ti〉 1. {{001f}}ljudsko tijelo kao ukupnost vanjskih fizičkih svojstava i osjećajnosti [mlada ∼; gladna ∼] 2. {{001f}}boja kože [svijetla ∼; tamna ∼; crna ∼]; ten 3. {{001f}}tjelesnost, putenost, spolnost [∼ je slaba, a duh čvrst] pȗt2 …
3zapútiti se — svrš. 〈prez. zàpūtīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. zàpūćen〉 poći nekim putem; krenuti, uputiti se …
4zaòkoliti — (∅) svrš. 〈prez. zaòkolīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zaòkoljen〉 ekspr. 1. {{001f}}početi pričati izokola, početi okolišati, voditi priču tako da se zaobilazi prelaženje na bitno ili glavno, ne žuriti s prelaženjem na stvar 2. {{001f}}poći ili… …
5žbandati — žbàndati se svrš. <prez. ām se, pril. pr. āvši se> DEFINICIJA reg. 1. nagnuti se na jednu stranu (o brodu) 2. pren. ekspr. nakriviti se zbog tereta koji se nosi, zbog bolesti ili prirodne mane 3. (Ø) ekspr. pren. a. zalutati, otići krivim… …
6zaokoliti — zaòkoliti (Ø) svrš. <prez. zaòkolīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zaòkoljen> DEFINICIJA ekspr. 1. početi pričati izokola, početi okolišati, voditi priču tako da se zaobilazi prelaženje na bitno ili glavno, ne žuriti s prelaženjem na stvar 2.… …
7zaputiti — zapútiti se svrš. <prez. zàpūtīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. zàpūćen> DEFINICIJA poći nekim putem; krenuti, uputiti se ETIMOLOGIJA za + v. put …
