grlo
71sav — sȁv (svȁ ž, svȅ sr) zam. prid. <G svèga, A svèga/sȁv (za neživo), D svèmu, L svȅm/svèmu, I svȋm/svíme> DEFINICIJA 1. koji je bez iznimke [sav svijet; svi ljudi; sve plemstvo]; cjelokupan 2. cio, čitav shvaćen u cjelini [sve selo… …
72nakašljati — nakàšljati se svrš. <prez. nàkašljēm se, pril. pr. āvši se, prid. rad. nàkašljao se> DEFINICIJA kratko zakašljati, pročistiti grlo ETIMOLOGIJA na + v. kašalj, kašljati …
73ogrlj — ȍgr̄lj m DEFINICIJA zool. crijeva tune (potenc. i druge ribe) ETIMOLOGIJA o (b) + v. grlo …
74nož — nȏž m <G nóža, V nȏžu, N mn nóževi> DEFINICIJA 1. ručno oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje [kuhinjski nož; kirurški nož; lovački nož] 2. dio sprave koji ima oštricu i služi za rezanje (npr. u stroju za mljevenje itd.) 3 …
75nositi — nòsiti (koga, što, se) nesvrš. <prez. nȍsīm (se), pril. sad. nȍsēći (se), prid. rad. nòsio (se), prid. trp. nȍšen, gl. im. nòšēnje> DEFINICIJA 1. a. tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini b. mijenjati mjesto,… …
76basso — (izg. bȁso) m DEFINICIJA glazb. bas, znak »b« SINTAGMA basso cantante (izg. basso kantȃnte) glas opsega E f1 pogodan za pjevne, lirske napjeve; basso continuo generalbas (izg. basso kontìnuo generālbȁs) poseban način bilježenja instrumentalne… …
77jugularan — jȕgulāran prid. <odr. rnī> DEFINICIJA anat. koji se odnosi na grlo; grkljanski, grleni, vratni SINTAGMA jugularna vena/arterija anat. vratna vena/arterija ETIMOLOGIJA lat. iugulum: vrat, grkljan …
78preklati — prèklati (koga, što) svrš. <prez. prèkoljem, pril. pr. āvši, imp. prekòlji, prid. trp. prȅklān> DEFINICIJA 1. ekspr. razg. usmrtiti prerezavši grlo 2. žarg. dovesti u očajno stanje, upropastiti, uništiti ETIMOLOGIJA pre 1 + v. klati …
79priklati — prìklati (koga, što, se) svrš. <prez. prìkoljēm, pril. pr. āvši, imp. prikòlji, prid. trp. prȉklān> DEFINICIJA 1. a. zaklati životinju koja je ranjena, bolesna i sl. b. prerezati grlo komu ne dovršivši klanje 2. pren. dotući, uništiti do… …
80znati — znȁti nesvrš. <prez. znȃm/znádem, imp. znȃj, pril. sad. znȁjūći/znádūći, prid. rad. znȁo, prid. trp. znȃn> DEFINICIJA 1. (što) (osobito) poznavati neki predmet, biti upućen u što 2. (što) biti vješt u čemu [znati strane jezike; znati… …
