govor
71upravni — ȕprāvnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na upravu i upravljanje 2. lingv. koji se odnosi na upravljanje, na jedinicu koja upravlja drugom [upravni glagol] SINTAGMA upravna jedinica admin. područje u državi odvojeno od ostalih takvih područja u …
72vernakular — vernakùlār m <G vernakulára> DEFINICIJA lingv. lokalni ili regionalni govor, govor grada, regije i slične zajednice [splitski vernakular] ETIMOLOGIJA lat. vernaculus: domaći ← verna: rob rođen u gospodarovoj kući …
73ekshorta — èkshōrta (ègzōrta) ž DEFINICIJA poučni školski govor; poticajan kraći govor poučna sadržaja ETIMOLOGIJA vidi ekshortacija …
74filipika — filìpika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. pov. oštar politički govor starogrčkog govornika Demostena protiv Filipa Makedonskog 2. općenito, govor kojim se oštro koga napada ETIMOLOGIJA lat. Philippica (oratio) ≃ grč. Philippikòs …
75-fazija — fazija, fazičan DEFINICIJA kao drugi dio riječi upućuje na govor, govorni [afazija] ETIMOLOGIJA grč. phásis: govor …
76govorancija — govoràncija ž DEFINICIJA pejor. dug i dosadan govor ETIMOLOGIJA vidi govor …
77govornica — gòvōrnica ž DEFINICIJA 1. v. govornik 2. mjesto s kojega se drži govor ili uzima riječ da bi se izrekao sličan sadržaj, tehnički opremljena za tu svrhu (uzdignuta, vidljiva, s mjestom za tekst, ozvučena) 3. ob. javni telefon namijenjen općoj… …
78haranga — hàrānga ž <D L i, G mn ā/ ī> DEFINICIJA 1. pov. svečani govor održan pred nekim zborom 2. (mn) pejor. mnogo riječi o neznatnoj stvari 3. pren. huškački govor, podbadanje protiv koga ETIMOLOGIJA fr. harangue ← lat. harenga …
79idiom — idìōm m <G idióma> DEFINICIJA 1. lingv. a. svaki od entiteta jezika koji se ne želi označiti ni kao jezik, ni kao dijalekt, ni kao govor b. poseban i prepoznatljiv govor nekog kraja ili pojedinog govornika c. riječ ili izraz svojstven nekom …
80idioglosija — idioglòsija ž DEFINICIJA pat. nesposobnost razumljivog, jasnog govora, umetanje besmislenih glasova u izgovarane riječi; katkad takav govor asocira na strani jezik ETIMOLOGIJA nlat. idioglossia ≃ idio + grč. glȏssa: jezik, govor …
