govor

  • 61šatrovački — šȁtrovačkī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na šatrovca 2. čergaški jezik ili jezici kojim govore Romi; razlike ovise o zemlji u kojoj žive 3. šatrovački jezik (govor); šatra SINTAGMA šatrovački govor (jezik), v. šatra (2) ETIMOLOGIJA vidi… …

    Hrvatski jezični portal

  • 62bezjaština — bezjáština ž DEFINICIJA zast. govor bezjaka, prostački govor ETIMOLOGIJA vidi bezjak …

    Hrvatski jezični portal

  • 63sakadiran — sakàdīran prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ističe snagom, koji se javlja ili ostvaruje iznenada; jak, nagao SINTAGMA sakadirani govor term. eksplozivan govor karakterističan za neka oboljenja ETIMOLOGIJA vidi sakada …

    Hrvatski jezični portal

  • 64raguzejski — ragùzejskī prid. DEFINICIJA 1. pov. koji se odnosi na Raguzu 2. iron. koji je tipično dubrovački (u smislu nekih nepoželjnih oblika u tradicionalnom vođenju politike) SINTAGMA raguzejski govor (idiom) lingv. izumrli dalmatoromanski predmletački… …

    Hrvatski jezični portal

  • 65lice — líce sr DEFINICIJA 1. a. prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto lice; lijepo lice] b. prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro lice; kiselo lice; pokazati lijepo lice (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c. pren.… …

    Hrvatski jezični portal

  • 66pledoaje — pledoàjē (pledoajȇ) m <G pledoajèa> DEFINICIJA 1. govor kojim se u čemu spornom brani jedno gledište 2. pravn. zaključni govor branitelja ili tužitelja na sudu na završetku rasprave ETIMOLOGIJA fr. plaidoyer …

    Hrvatski jezični portal

  • 67patois — (izg. patoȁ) m DEFINICIJA lingv. u Francuskoj, narodni dijalekatski govor izvan književnoga; narječje ETIMOLOGIJA fr.: nezgrapan govor …

    Hrvatski jezični portal

  • 68posmrtni — pòsmrtnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na vrijeme poslije smrti 2. koji je obavljen poslije čije smrti SINTAGMA posmrtna maska otisak s lica umrlog; posmrtni govor, posmrtno slovo govor pokojniku nad otvorenim grobom; posmrtni marš glazbena… …

    Hrvatski jezični portal

  • 69prigodan — prȉgodan prid. DEFINICIJA 1. koji se pojavljuje kao prigoda, koji se vezuje uz neku prigodu, koji se vidi od prigode do prigode 2. <odr. dnī> uz druge riječi ili u složenim izrazima [knjiga ima prigodni karakter; prigodno izdanje… …

    Hrvatski jezični portal

  • 70živ — žȋv prid. <odr. ī, komp. žȉvljī> DEFINICIJA 1. koji živi, koji je u životu [živi primjer] 2. a. koji je pun života b. koji se ističe aktivnošću [živa atmosfera]; djelatan c. koji je pun pokreta [živ promet]; bučan, prometan 3. koji je pun… …

    Hrvatski jezični portal