govor

  • 51idìōm — m 〈G idióma〉 1. {{001f}}lingv. a. {{001f}}svaki od entiteta jezika koji se ne želi označiti ni kao jezik, ni kao dijalekt, ni kao govor b. {{001f}}poseban i prepoznatljiv govor nekog kraja ili pojedinog govornika c. {{001f}}riječ ili izraz… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 52líce — líc|e sr 1. {{001f}}a. {{001f}}prednja strana glave čovjeka od čela do brade [bucmasto ∼e; lijepo ∼e] b. {{001f}}prošireno, lice kao izraz raspoloženja [vedro ∼e; kiselo ∼e; pokazati lijepo ∼e (komu) biti ljubezan, susretljiv prema komu] c.… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 53pledoàjē — (pledoajê) m 〈G pledoajèa〉 1. {{001f}}govor kojim se u čemu spornom brani jedno gledište 2. {{001f}}pravn. zaključni govor branitelja ili tužitelja na sudu na završetku rasprave ✧ {{001f}}fr …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 54prı̏godan — prı̏god|an prid. 〈odr. dnī〉 1. {{001f}}koji se pojavljuje kao prigoda, koji se vezuje uz neku prigodu, koji se vidi od prigode do prigode 2. {{001f}}〈odr.〉 uz druge riječi ili u složenim izrazima [knjiga ima ∼ni karakter; ∼no izdanje (poštanskih… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 55pòsmrtnī — pòsmrtn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na vrijeme poslije smrti 2. {{001f}}koji je obavljen poslije čije smrti ∆ {{001f}}∼a maska otisak s lica umrlog; ∼i govor, ∼o slovo govor pokojniku nad otvorenim grobom; ∼i marš glazbena skladba koja se… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 56ragùzejskī — ragùzejsk|ī prid. 1. {{001f}}pov. koji se odnosi na stari Dubrovnik (tal. Ragusa) [Ivo Vojnović je dobacio s ∼om domišljatošću svoj upit i svi su znali na koga cilja] 2. {{001f}}iron. koji je tipično dubrovački (u smislu nekih nepoželjnih oblika… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 57slȅng — m 〈N mn ovi〉 lingv. govor zatvorenih društvenih krugova koji razumije samo jedna skupina govornika, »niža« govorna varijanta unutar jednog jezika u kojem značenje riječi odstupa od općeprihvaćene semantičke vrijednosti; šatrovački govor, žargon,… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 58ȕprāvnī — ȕprāvn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na upravu i upravljanje 2. {{001f}}lingv. koji se odnosi na upravljanje, na jedinicu koja upravlja drugom [∼i glagol] ∆ {{001f}}∼a jedinica admin. područje u državi odvojeno od ostalih takvih područja u… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 59žîv — prid. 〈odr. ī, komp. žı̏vljī〉 1. {{001f}}koji živi, koji je u životu [∼i primjer] 2. {{001f}}a. {{001f}}koji je pun života b. {{001f}}koji se ističe aktivnošću; djelatan [∼a atmosfera] c. {{001f}}koji je pun pokreta; prometan, bučan [∼ promet] 3 …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 60sleng — slȅng m <N mn ovi> DEFINICIJA lingv. govor zatvorenih društvenih krugova koji razumije samo jedna skupina govornika, »niža« govorna varijanta unutar jednog jezika u kojem značenje riječi odstupa od općeprihvaćene semantičke vrijednosti;… …

    Hrvatski jezični portal