drze%c4%87

  • 81mjèšina — ž augm. od mijeh 1. {{001f}}vreća od životinjske kože u kojoj se drže brašno, voda, vino, sir i sl. 2. {{001f}}pren. pejor. veliki trbuh; trbušina …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 82nȍkat — nȍk|at m 〈G nȍkta, L nòktu, N mn nȍkti, G nȍkātā/nòktijū〉 1. {{001f}}anat. rožnata izraslina na vrhovima prstiju ruku i nogu 2. {{001f}}razg. svaka rožnata izraslina na nogama životinja, {{c=1}}usp. {{ref}}kandža{{/ref}} ⃞ {{001f}}dogorjeti… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 83nábōjnjača — ž pov. vojn. lov. kožna četvrtasta torbica na pojasu u kojoj se drže naboji …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 84predavaónica — ž prostorija u kojoj se drže predavanja …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 85prètinac — m 〈G īnca, N mn īnci〉 1. {{001f}}odjeljak, dio veće police u kojem se pohranjuju razne stvari ili drže radi evidencije [∼ za ključ (na recepciji hotela)]; razdjeljak pregradak 2. {{001f}}zatvarajuća polica u vozilu (kod suvozača) za odlaganje… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 86pòdšiti — (što) svrš. 〈prez. pȍdšijēm, pril. pr. īvši, prid. trp. podšìven〉 1. {{001f}}uhvatiti donji rub čega, ušiti da zajedno drže dvije donje strane čega [∼ vreću] 2. {{001f}}napraviti/izvesti šav na donjem rubu [∼ haljinu] …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 87razobrúčiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. razòbrūčīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. razòbrūčen〉 1. {{001f}}(što) osloboditi obruča, skinuti obruče (koji drže bačvu, kacu itd.) 2. {{001f}}(se) pren. raspustiti se, postati neodgovoran, popustiti u stezi …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 88repùblika — ž 〈D L ici〉 pol. 1. {{001f}}a. {{001f}}politički sustav u kojem prva osoba nije monarh, već ob. predsjednik (premijer i sl.) b. {{001f}}meton. država koja ima takav sustav 2. {{001f}}a. {{001f}}politički sustav u kojem vlast drže izabrani… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 89rìmeša — ž rib. ribarska kuća u kojoj se drže mreže ✧ {{001f}}mlet., tal …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 90rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika