dopasti
11zàpēti — zàpē|ti svrš. 〈prez. zȁpnēm, pril. pr. ēvši, imp. zàpni, prid. trp. zȁpēt〉 1. {{001f}}(što) namjestiti da se zadrži ono što teži da se vrati u prvobitni položaj [∼ti luk] 2. {{001f}}(∅) a. {{001f}}naići na prepreku, spotaknuti se, usporiti se u …
12šarmírati — (koga) dv. 〈prez. šàrmīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 dopasti se, dopadati se kome; očaravati, osvojiti, osvajati koga šarmom …
13šȁka — šȁk|a ž 〈D L šȁci, G mn šȃkā〉 1. {{001f}}anat. dio ruke od zglavka do vrha prstiju [prijetiti ∼om; udarac ∼om; stisnuti ∼u] 2. {{001f}}količina koja može stati u stisnutu šaku [na ∼e (nečega)] 3. {{001f}}mali broj ljudi, {{c=1}}usp.… …
14šarmirati — šarmírati (koga) dv. <prez. šàrmīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA dopasti se, dopadati se kome; očaravati, osvojiti, osvajati koga šarmom ETIMOLOGIJA vidi šarm …
15šaka — šȁka ž <D L šȁci, G mn šȃkā> DEFINICIJA 1. anat. dio ruke od zglavka do vrha prstiju [prijetiti šakom; udarac šakom; stisnuti šaku] 2. količina koja može stati u stisnutu šaku [na šake (nečega)] 3. mali broj ljudi, usp. šačica FRAZEOLOGIJA… …
16samodopadan — samodòpadan prid. <odr. dnī> DEFINICIJA koji se sviđa sam sebi, koji je zadovoljan sam sobom ETIMOLOGIJA samo + v. dopasti (se) …
17sablja — sȁblja1 ž <G mn sȁbāljā/ ī> DEFINICIJA 1. hladno oružje za sječenje, zakrivljena sječiva s jednom oštricom, koje se opasuje i nosi u koricama [opasati sablju; sablja o pasu] 2. pren. oštra osoba s kojom nema šale SINTAGMA sablja damaskija,… …
18okazion — okazìōn m <G okazióna> DEFINICIJA reg. 1. povoljan trenutak za kupovanje; zgoda, prigoda, prilika, okolnost 2. meton. ono što je kupljeno u povoljnom trenutku [ta bluza je bila okazion] ETIMOLOGIJA njem. Okkasion ← lat. occasio: prilika,… …
19pripasti — prìpasti (komu, čemu) svrš. <prez. prìpadnēm, pril. pr. āvši, imp. prìpadnī, prid. rad. prìpao/prìpala ž> DEFINICIJA postati čije vlasništvo, dopasti komu u svojinu, doći u stanje da se bude čiji FRAZEOLOGIJA pripalo mu (mi itd.) je 1.… …
20zapeti — zàpēti svrš. <prez. zȁpnēm, pril. pr. ēvši, imp. zàpni, prid. trp. zȁpēt> DEFINICIJA 1. (što) namjestiti da se zadrži ono što teži da se vrati u prvobitni položaj [zapeti luk] 2. (Ø) a. naići na prepreku, spotaknuti se, usporiti se u radu;… …
