dominanta

  • 1dominanţă — DOMINÁNŢĂ, dominanţe, s.f. Însuşirea de a fi dominant; preponderenţă. – Din fr. dominance. Trimis de LauraGellner, 18.06.2004. Sursa: DEX 98  dominánţă s. f., pl. dominánţe Trimis de siveco, 10.08.2004. Sursa: Dicţionar ortografic  DOMINÁNŢĂ… …

    Dicționar Român

  • 2dominanta — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. ż Ia, CMc. dominantancie {{/stl 8}}{{stl 20}} {{/stl 20}}{{stl 12}}1. {{/stl 12}}{{stl 7}} element, szczegół, detal wyróżniający się na tle całości, przyciągający uwagę; motyw przewodni, dominujący, główny akcent… …

    Langenscheidt Polski wyjaśnień

  • 3dominànta — ž 〈G mn nātā/ ī〉 1. {{001f}}glazb. a. {{001f}}peti stupanj dijatonske ljestvice, u durskoj i molskoj ljestvici, uz toniku, harmonijski najvažniji stupanj b. {{001f}}pov. u starocrkvenim načinima (do 1600) najvažniji ton oko kojeg se kreće… …

    Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • 4dominanta — dominànta ž <G mn nātā/ ī> DEFINICIJA 1. glazb. a. peti stupanj dijatonske ljestvice, u durskoj i molskoj ljestvici, uz toniku, harmonijski najvažniji stupanj b. pov. u starocrkvenim načinima (do 1600) najvažniji ton oko kojeg se kreće… …

    Hrvatski jezični portal

  • 5dominanta — ż IV, CMs. dominantancie; lm D. dominantaant 1. «główny motyw, zasadnicza cecha czegokolwiek, element wybijający się, panujący» Dominanta ideologiczna utworu. Barwy żółta i brązowa były dominantą kolorystyczną jesiennego krajobrazu. Dominantą… …

    Słownik języka polskiego

  • 6dominánta — e ž (ȃ) knjiž. 1. glavna, prevladujoča lastnost ali značilnost: dominanta narave tega pesnika je liričnost; dominanta dokumentarnega filma je njegova zakoreninjenost v življenju 2. kar stoji, se dviga nad čim: ljubljanski grad je mikavna… …

    Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • 7dominantă — DOMINÁNT adj. 1. v. stăpânitor. 2. v. predominant. 3. v. caracteristic. Trimis de siveco, 26.01.2009. Sursa: Sinonime  DOMINÁNT//Ă dominantăe f. 1) Parte care domină; element caracteristic. 2) muz. Sunet care domină în modul major sau în cel… …

    Dicționar Român

  • 8dominanta — as. De dominante , de dominans, antis . (adj. y nom. f.) (Andalucía) Se dice de la mujer dominante. La otra, la dominanta, es la que quiere andar sobre ruedas (Benito Pérez Galdós. Torquemada en el Purgatorio) …

    Diccionario Jaén-Español

  • 9dominanta — ► adjetivo/ sustantivo femenino Se refiere a la mujer que tiende a imponerse a los demás, que tiene un carácter dominante …

    Enciclopedia Universal

  • 10ДОМИНАНТА КОМПОЗИЦИОННАЯ — элемент композиции, главенствующий в художественном облике архитектурного произведения (Болгарский язык; Български) композиционна доминанта (Чешский язык; Čeština) kompoziční dominanta (Немецкий язык; Deutsch) kompositionelle Dominante… …

    Строительный словарь